Za sve postoji mjesto i vrijeme. I za sve postoji mjera. Moglo bi se reći da je komentiranje drugih kada 'iskrsnu' u razgovoru normalna pojava. U razgovoru svi imaju potrebu izgovoriti svoje mišljenje, bilo to mišljenje o zadnjim predsjedničkim izborima ili o nekoj osobi. Vjerojatno je bolje komentirati dobru knjigu, novi film ili planove za vikend nego druge ljude. Ne treba se nekoga nužno kuditi i prozivati zato što je prokomentirao nekoga, osim ako su ti komentari bili zajedljivi i zlobni, a uz to se još moža okolo šire neistinite ili preuveličane priče. Tada osoba ostavlja negativan dojam.
Možda samo ja vidim razliku između 'ne slažem se s time što je napravila' ili 'ne odgovara mi društvo te osobe' i slični komentari koje rijetko tko može izbjeći i bezobraznog komentiranja koje ide s namjerom vrijeđanja i omalovažavanja.
Svakako se slažem da bi bilo najbolje ne kometirati druge, pogotovo negativno i s uživanjem. Osvještavanje tog problema prvi je veliki korak. Bitni svjestan problema je pola posla. Najbolje je biti svjestan smjera u kojem je razgovor krenuo, a ako je došlo do neželjenog komentiranja drugih, preusmjeriti razgovor na druge teme. (Ako postoji poseban problem s isticanjem negativnih osobina neke osobe, možda bi bilo dobro probati, vježbe radi, u razgovoru istaknuti njezine pozitivne karakteristike.)