Vrijedi li život ljudi jednako toliko koliko i život životinja?

Question

Ovako.... jasno da smo mi ljudi u povijesti ali i danas itekako različito vrednovali život ljudi i životinja. Evo to nam potvrđuju npr. lovci na trofeje i stočarstvo. OK, tu možemo govoriti još i ne samo o razlici vrednovanja između ljudi i životinja, već i o razlici između različitih životinjskih vrsta. To nam opet potvrđuje primjer čovjeka koji voli svog kućnog ljubimca i smatra ga jednako vrijednim dok istovremeno za ručak jede ćevape (od mesa!). To bi moglo biti jedno drugo pitanje... Da li je život svinje, goveda, kokoši te drugih domaćih životinja označen kao inferiorniji oblik životinje naspram kućnih ljubimaca?

No, vratimo se usporedbi ljudi i životinja... Poznati filozof Kant zagovarao je ideju da je ljudski život vredniji od životinjskog uz obrazloženje da životinje ne mogu promišljati i moralno razmišljati. Stoga su sve životinje životno manje vrijedne od nas ljudi. Od tada do danas stvorila se hijerarhija shvaćanja vrijednosti nečijeg života na planeti Zemlji prema sljedećoj ljestvici:

1. ljudi,
2. kućni ljubimci,
3. domaće životinje.

Što mislite o tome?

Answer 1

Navedena hijerarhija (ljudi, kućni ljubimci pa onda domaće životinje) ne postoji u 'objektivnoj' stvarnosti, međutim, postoji u našoj 'subjektivnoj'.

Ideja da su ljudi superiorni nad životinjama javila se i prije Kanta, ali tada, mnogima i danas valjani argument, bila je duša, kao i 'činjenica' da je životinje nemaju. Što je lako opovrgnuti, ili barem promišljanjem odbaciti kao argument jer postojanje duše nije dokazano kod životinja, ali ni kod ljudi.

Kant nije bio daleko od istine. 'Ljudi mogu promišljati i moralno razmišljati' posljedica je kognitivne revolucije. Prve stepenice koja nas je više odvojila od ostalih životinja. Ne isključujem da životinje uz svoje objektivne imaju i svoje subjektivne potrebe (potrebe za igrom, istraživanjem, blizina roditelja- poznati eksperiment Harryja Harrlowa), ali Homo Sapiens kognitivnom je revolucijom uspio što druge životinje nisu- organizirati se efikasno i u velikim razmjerima. Nema životinje na svijetu koja može funkcionirati u grupa u kojima to, u manjoj ili višoj mjeri uspjeva nama.

Stavimo li jednog lava i čovjeka u kavez i kažemo 'fight' znamo sa gotovo 100% sigurnošću tko bi pobijedio. Dakle, prije kognitivne revolucije naša je vrsta bila daleko od globalne dominacije.

Mogućnost 'superiornog' razmišljanja koja je došla s kognitivnom revolucijom došla je s prijateljicom 'moralnim' promišljanjem', a pitanja kao 'koga bi u kavezu spasio da možeš birati čovjeka ili lava' nisu uvijek jednostavna za odgovoriti. Lako je reći 'moralno' je spasiti čovjeka (što nije upitno, više emocionalno povezuješ s čovjekom nego s lavom, sličan je nama samima), pogotovo ako je netko tebi blizak u kavezu. Zamjenimo lava svinjom, odgovor je ovaj puta vjerojatno mnogima i lakši, svi znamo što se događa sa svinjetinom! A što ako ti se da da biraš između čovjeka kojeg prvi puta vidiš i svoje vjerne pudlice. Tu se već moralne granice mute. Odgovor nije lak.

Sve u svemu hijerarhija je krnja i vrlo subjektivna. Objektivno, postoje i vrste koje su, čak i za naš opstanak neophodne, a daleko su od skupine 'kućnih ljubimaca' i 'domaćih životinja'. Ono što moramo shvatiti je da nam 'razmišljanje i moralno promišljanje' daju kako luksuz koji sada uživamo, tako i obavezu da život, budući da ga smatramo 'bitnim', ne uništimo, ni sebi ni ostalim vrstama.

Answer 2

Sva živa bića postoje s razlogom te je svačiji život bitan. Tako se trebamo odnositi prema svakom živom biću. Ali, kada bismo birali, kada bismo morali spasiti ljudski život ili životinjski, bilo bi nemoralno ne spasiti čovjeka.

Mislim da će svaka osoba prvo izabrati čovjeka umjesto životinje, što ne znači da nije ljubitelj životinja ili ne voli životinju. Nije ni u tome da ljudi mogu izreći svoje osjećaje, jer mala djeca još uvijek nemaju razvijene komunikacijske vještine da bi izrazile što točno osjećaju, nego je to u instinktu čovjeka.

Kada govorimo o domaćim životinjama i kućnim ljubimcima, nema velikih pravila, to jest ovisi od osobe do osobe. Kućni ljubimci su u našem domu tako da su to životinje s kojima se emocionalno povežemo i zbog toga nam počinju značiti. A, na primjer, s domaćim životinjama se ne bi mogli povezati kao s psom ili mačkom. Mislim da je pitanje više u tome s kime se lakše povezujemo emotivno, a to će biti prvo ljudi, pa kućni ljubimci i tek onda domaće životinje.