Kako objasniti tremu pred kamerama?

Question

Postoje ljudi koji uživo mogu funkcionirati pred velikim brojem ljudi bez problema, ali imaju u sebi neku prirodnu averziju od kamera pa se nekako uvijek zbune ili nešto krivo kažu, ne snađu se. Događa li se to vama i kako objasniti tremu pred kamerama?

Answer 1

Kada držimo govor, javni nastup ili obavljamo neku drugu aktivnost pred velikim brojem ljudi uživo, često imamo tremu. Međutim postoje ljudi koji su prirodno nadareni za javne nastupe, a karakterom vrlo otvoreni pa s takvim javnim istupanjima nemaju problema. Ipak, kamere često mijenjaju tu situaciju. Kada javno istupamo pred ljudima uživo, može nam se dogoditi na nešto krivo kažemo ili učinimo, da nas publika krivo shvati ili da ne dobijemo željenu reakciju onih koji nas gledaju i slušaju. U svakom javnom istupanju postoji određeni rizik da nešto pođe krivo, pa čak i da se osramotimo. Međutim, kad se radi o istupanju uživo, ta naša pogreška bit će prisutna samo u tom trenutku u kojem ju učinimo. Nakon te pogreške, neki ljudi se lako mogu nasmijati i prijeći na sljedeću točku njihovog govora, povratiti pažnju publike i svoje izlaganje uspješno privesti kraju. Ono što vjerojatno muči ljude koji nastupaju pred kamerama jest to što njihova pogreška neće ostati samo u trenutku u kojem je učinjena. Kada je snimljena, ljudi ju mogu stalno iznova gledati i analizirati. Upravo ta mogućnost beskrajnog analiziranja njihovog govora i ponašanja ljude plaši. Također, čim snimka postoji znači da ju je potencijalno moguće proširiti puno dalje od ciljane publike. Na primjer, ako držimo govor pred 50 ljudi, samo će tih 50 ljudi čuti naš govor i primijetiti eventualne pogreške. No ako je taj govor snimljen i ako se snimka proširi, možda će ju vidjeti tisuće ljudi.

Answer 2

Svi mi imamo averziju od nepoznatih i nesvakodnevnih stvari - pa tako i kamera, dodatno uz to što kamere same po sebi imaju svojstva da nas zastraše još i više:

• javni nastup sam po sebi je poznato da je najviše zastupljen kod ljudi, a strah od kamere je samo podvrsta istog budući da će kroz kameru vizualni (u slučaju videa i zvučni) zapis biti vidljiv većem broju ljudi
• u slučaju kamere ne komuniciramo direktno s osobom na što smo naviknuti, već sa strojem, zastrašujućim komadom plastike/metala/stakla koji sa svojim jednim okom nalikuje na Kiklopa
• neizvjesnost samog našeg nastupa - pri klasičnom javnom nastupu imamo direktan feedback od strane publike i imamo priliku se prema tome odazivu korigirati no u slučaju kamere se na ovako nešto ne možemo osloniti već se samo nadati da je sve u redu
• loša prethodna iskustva - od djetinjstva (smij se, lijepo se počešljaj, ponašaj se pristojno) do prvih fotografija za dokumente (gledaj ravno, ne smij se) smo natjerani da se ponašamo na određeni način pred kamerama... s ishodom tj. fotografijama koji nam se nimalo ne svidi jer se ne doživljavamo na taj način
• nenaviknutost na vlastitu pojavu i glas - ne volimo se vidjeti vizualno ni "čuti se" na snimci jer nemamo osjećaj da smo to mi: ta izgledamo drugačije u ogledalu (zrcaljeno kao prvo) i zvuk glasa nam je drugačiji (unutar naše glave kao zvučne kutije koja nam modulira zvuk koji dopire iznutra)!

Stoga i sve ovo utječe na to da se, i oni koji inače nemaju problem s javnim nastupom, bojimo tih kamera i ponašamo se zbunjeno pred njima, još više tako jer se radi gore navedenih razloga prvi put već kad se dogodi prilika za to ponašamo nesigurno - a kasnije već zbog straha da se to isto ne dogodi ponavljamo isto, nekad i gore ponašanje.

Dodatno uz sve ovo još što je za veliku većinu ljudi pojavljivanje pred kamerom vrlo neuobičajena stvar koja se događa vrlo rijetko; a opće je poznato da tek s čestim ponavljanjem počnemo biti dobri u nečemu - pa tako i u svojim nastupom pred kamerom.

Answer 3

• Neki ljudi jednostavno imaju vječitu tremu i strah od kamera. To je zaista nešto najnormalnije. To se najčešće događa jer prije nastupa razmišljaju o svemu što može poći po zlu. Oni razmišljaju o tome kako postoji mogućnost da će reći nešto krivo, da će se izgubiti i neće znati gdje nastaviti ili da će pasti. To može biti strah u tolikoj količini da počnu imati lagani napadaj panike. Ljude koji imaju strah u tolikoj količini ne treba siliti n javne nastupe. Postoje i oni kod kojih je to mali strah i koje treba samo malo pogurati da nastupe i riješe se tog straha.
• No isto tako postoje i oni koji nemaju strah od javnog nastupa. Njima je to nešto najnormalnije. Sasvim im je normalno izaći pred stotine, tisuće ljudi i početi govoriti i nastupati. Te osobe najčešće ne razmišljaju ni o čemu. Jednostavno izađu pred kamere, ljude i počnu govoriti. Oni uživaju u tom trenutku. Za njih je taj trenutak poseban, važan i ispunjava ih. Stoga njima treba uvijek dati priliku za nastup.

Osobno sam osoba koja nema straha od javnih nastupa. Često sam vodila razne programe i u trenutku kada trebam izaći pred ljude u početku je postojala mala trema no ona je s vremenom nestala i svaki sljedeći nastup je bilo uživanje u tim trenutcima. 

Answer 4

Trema pred kamerama je česta i razumljiva. Nekoliko je najčešćih razloga:

1.) Prevelika samokritičnost, tzv. analiza-paraliza

Većina ljudi se pred kamerom pojavljuje vrlo rijetko te im takav događaj djeluje kao nešto veliko i zastrašujuće. Javlja se unutarnji kritičar koji vrti hrpu katastrofičnih scenarija. Preispitujemo jesmo li mi uopće dovoljno dobri, stručni, vrijedni i javlja se onaj "što je meni ovo trebalo?" osjećaj. Vrtimo sve što bi moglo poći po zlu što dovodi do paralize i prirodnog tijeka misli i govora tijela.

2.) Fokus na sebe umjesto na sadržaj

Povezano s prethodnim. Toliko se opteretimo time kako izgledamo i zvučimo da nam odjednom ne valjaju ni lice, ni glas, ni kosa, ni govor tijela, odjeća...baš ništa. Fokus nam je na krivom mjestu, na sebi, umjesto na sadržaju onoga o čemu pričamo, onoga što želimo dati našoj publici.

3.) Strah od osude

U današnjem svijetu društvenim medija lako je postati meta osude i "hejtanja". Svako pojavljivanje pred kamerom djeluje nam kao veliki rizik. Jer naše riječi mogu "krivo zazvučati", mogu nas izvaditi iz konteksta, osuditi nas, odbaciti nas.

Srećom, sve je ovo "izliječivo". Vježbanjem govora (ili odgovora), učestalijim snimanjem, većim fokusom na sadržaj i smanjenjem pritiska savršenosti.