Da li je OK ponekad lagati?

Question

Oooo, kako bi to bilo super da živimo u svijetu gdje je laž i lažljivac nepoznat pojam? Što misliš, da li je to moguće?

Evo moj prijatelj je upravo dobio sina i stalno mi šalje fotke bebe na chat. Zdrava beba. Sve super. Samo - izgleda malo ružno. Nije li mi bolje da mu lažem? Ili da mu kažem samo dio istine? Ako ću biti skroz iskren s njim i kažem mu da ima malo ružno dijete - sigurno će se razljutiti jer će biti povrijeđen. Da li mi vrijedi biti skroz iskren oko toga te pri tome možda i narušiti naš prijateljski odnos?

Ili recimo drugi primjer za životopis koji ti šalješ okolo ne bi li te kompanije pozvale na razgovor za posao. Koji ti usput možda treba samo radi novca, a ne i radi baš tog posla. U tom životopisu se obično ljudi predstavljaju, pretpostavljam i ti, boljima nego što zapravo jesu. Budimo realni, tko je stvarno rođen ili toliko dobro utreniran da može biti potpuno otporan na stres na radnom mjestu poput nekog hladnokrvnog tajnog agenta? Ipak baš to mnogi napišu u životopisu. Možda i ti. 

Da li je korektno u životu malo promijeniti istinu odnosno lagati kako bismo povećali šanse za posao?

P.S. Jer ako ne znate - mala laž vodi u drugu malu laž. A onda su to već dvije. Koje mogu voditi u veliku laž.

 

Answer 1

Mislim da je bitno razlikovati laži. Postoje laži koje su bezopasne ili možda tako većina misli, ali koje većinom ne štete drugima i postoje laži koje štete nekome.

Skoro svaka osoba laže. Laž može i značiti kada vas netko pita jeste li dobro i vi odgovorite da jeste - a možda taj dan bas zapravo niste dobro jer vas boli trbuh, jer ste gladni, jer ste nervozni, jer niste postigli što ste htjeli taj dan, itd.. Laž može biti i ako vas netko pita je li njegovo jelo koje je upravo napravio ukusno, a vi odgovorite da - iako vam nije baš toliko ukusno. Isto tako, ukoliko vas šef pita je li vam problem nešto napraviti i vi ćete reći da nije - a zapravo vam se zaista ne radi trenutno taj zadatak.

Takve sitne laži su opet bezopasne, jer nećete nekome narušiti samopouzdanje niti ga uvrijediti, ali se to odnosi na osobe s kojima niste toliko bliski. Kada se radi o bliskim osobama, definitivno podržavam potpunu iskrenost. Pred njima ne bi trebali ništa skrivati te možemo biti s njima iskreni te reći osobno mišljenje.

Dakako, treba znati granicu u lažima. Treba se znati zaustaviti na laži da nam to ne pređe u naviku. Ukoliko pređe u naviku i u veće laži, onda govorimo samo o negativnom učinku.

Answer 2

Mislim da kada bi se svi sustavno dogovorili da prestanu lagati, svijet bi bio bolje mjesto. Naravno da je to nemoguće, ali probajmo zamisliti da je moguće. Iskrenost prema drugima i iskrenost prema samima sebi su zaista vrijedne. Tko god misli da je nemoguće biti u potpunosti iskren, moguće je.

Naravno, potrebno je biti pažljiv oko količine iskrenosti. Primjerice, ići sada govoriti iz vedra neba kako je ta beba ružna bilo bi samo bezobrazno. Ako netko baš pita "Mislite li da je beba ružna?", uvijek postoje ljepše "verzije" iskrenih odgovora, ali koje su i dalje iskrene. Na primjer: "Pa, vidio sam i ljepših beba." Čak i to može u nekim situacijama zvučati okrutno i ovo zaista je ekstreman primjer, ali kada ljudi oko vas shvate da ste zaista iskrena osoba, počet će uviđati i prednosti toga.

Sve u svemu, treba se biti što više iskren, ali to se ne smije izjednačavati sa bezobraznošću i iskrenošću kada zaista nitko nije pitao jer nije smisao da uvijek kažemo ono što nam je na umu (zamislite samo kakav bi bio svijet da svi govore baš sve što im padne napamet, pa misli su često zaista banalne i lude) nego je smisao da zračimo iskrenošću, da smo topla i odana osoba i dobar prijatelj ili partner te da se trudimo biti dobri i pošteni ljudi.

Answer 3

Gotovo svakodnevno govorimo male laži, a da toga nismo ni svjesni. Nekad to činimo zato što je to jednostavnije nego reći istinu, a nekad zato da ne povrijedimo druge. Naravno da ne trebate reći prijatelju da mu je dijete ružno. To je nepristojno i povrijedit će ga. Često koristimo sitne laži pred dragim ljudima. Kažemo prijatelju da nam se njegovo jelo sviđa iako je preslano. Kažemo ljudima da nam se sviđa kako su uredili kuću iako nije po našem ukusu. Čak i djeci lažemo. Govorimo im da postoje Djed Mraz i Uskršnji zec kako bismo im uljepšali djetinjstvo, iako to nije istina. U tome nema ništa loše. Ponekad lažemo da bismo se izvukli iz nečega. Netko nas zove na druženje, a nama se ne da pa izmislimo neki razlog kako ne bismo povrijedili tu osobu. Mislim da se laganje ne može potpuno izbjeći, ali važno je ne lagati o važnim i velikim stvarima. Ako će naša laž nekome pružiti utjehu, možda je bolje lagati nego reći okrutnu istinu. Važno je znati procijeniti kad reći istinu, a kad ne. 

Answer 4

Postoji jedan opći problem- vjerovanje da je apsolutna i potpuna iskrenost, poput šutnje, najveće zlato.
Istina je zlato, ali istina bez takta je bezobraština. Između te dvije krajnosti postoji tanka granica, a ovladavanje tom granicom smatra se osnovama bontona.

Dakle, u prvome primjeru riječ je o osobnom mišljenju i vlastitoj percepciji ljepote, možda doista postoje oni kojima je to dijete oku ugodno, uključujući njegove roditelje. Naravno, ako postoji ta rezolucija 'nikome ne lažem' zašto uopće komentirati izgled bebe, zašto ne rađe skrenuti na neki drugi odgovor 'sve su bebe slatke' ili slično. Pogotovo ako je sigurno da će osobu odgovor povrijediti ili naljutiti. Ne prihvaćaju svi iskrene odgovore jednako, a mislim da mi sami moramo odlučiti koliko smo spremi izaći im u susret s odgovorima koji se tiču osobnog mišljenja da taj odnos održimo.

Druga situacija pak ima i drugu stanu. Ne pišu samo ljudi u životopisima 'sklonost timskom radu', 'izrazito dobro funkcioniranje pod stresom', 'odlična sposobnost prilagođavanja' iako će možda nakon tjedan dana posla plakati i gristi nokte jer pucaju pod najmanjom pritiskom, teško se prilagođavaju, a u međuvremenu shvate da im se tim u kojem su završili uopće ne sviđa. Poslodavci također znaju stavljati senzacionalne oglase poput 'izvrsna radna atmosfera', 'zanimljivi radni zadaci', 'brojne edukacije i usavršavanja', sve u cilju privlačenja najboljih kandidata iako radni uvjeti možda nisu toliko bajni.
Možemo li ljude kriviti za takav marketing?

Problem s lažima nastaje onda kada one imaju štetne posljedice, kada služe za manipulaciju drugima. Kao i sa istinom, potrebno je znati razliku između odgovora 'dobro sam' kada nisam ili 'slatka je beba', tih malih bijelih laži i onih koje ustvari nanose štetu.