Rimljani su znali odlaziti u kazalište. Kazalište se kao vrsta umjetnosti proširila kod Rimljana, kao posljedica njihovih doticaja s Grčkom, gdje je i rođeno. U Rimu je samo komedija doživjela uspjeh. Nju su priređivali veliki pisci poput Plauta i Terencija. Unatoč tome, kazalište je uvijek smatrano nečim nedostojnim, namijenjeno najvećim dijelom slugama, slobodnjacima i strancima. Rimske su građane više privlačile priredbe s više nasilja. Veliko zanimanje pobuđivale su borbe gladijatora i dvokolica.
Gladijatori su obično bili robovi, kažnjenici ili slobodni ljudi koji su se borili protiv divljih životinja ili s ostalim gladijatorima. Prije početka borbe, 'sportaši' su dolazili pred cara kako bi ga pozdravili. Car bi zatim dao znak za početak borbe. Kad je jedan od njih bio razoružan, narod i car su odlučivali hoće li ostati živ ili ne. Palac prema gore je označavao da će preživjeti, a prema dolje da neće.
Borili su se u amfiteatrima na ovalnim borilištima - arenama. Neke su se mogle djelomično potopiti radi izvođenja pomorskih bitki - naumahija.
