Iako je Bitmap (ekstenzija .bmp) jedini od navedenih grafičkih formata koji se ne koristi aktivno na webu, ipak je bitno uočiti njegove karakteristike te zaključiti zašto je njegova uporaba na webu nepostojeća.
Naziv bitmap potječe iz programerskog okruženja, odnosno fraze mapa bitova, a popunjavanjem takve dvodimenzionalne matrice bitovima moguće je iscratiti monokromatske grafike (1-bit-per-pixel). Obzirom da današnje bitmape podržavaju potpunu skalu boje (multiple-bits-per-pixel), ispravno ih je zvati pixmapama, odnosno mapama piksela, gdje je svaki individualni element slike opisan s onoliko bitova koliko iznosi dubina boje cijele grafike (1, 8, 16, 24 ili više bita).
Zapis unutar datoteke formata Bitmap iznimno je jednostavan te time pogodan za čitanje iz programskog okruženja. Obzirom da Bitmap ne sadrži nikakvu kompresiju informacija, rezultatnu veličinu Bitmap datoteke, uz poznate dimenzije u pikselima te informacijom o dubini boje, vrlo je lako izračunati.
veličina [bajtovi] = zaglavlje [bajtovi] + širina [px] * visina [px] * (dubina boje [bit] / 8)
Zaglavlje datoteke sadrži čarobni broj za identifikaciju formata zapisa, informaciju o veličini datoteke, paletu boja ukoliko se radi o indeksiranim bojama i sl. Nakon zaglavlja datoteke slijedi matrični zapis boje za svaki element slike.
Format Bitmap analogan je Wave (.wav) formatu za zapis audiosignala - omogućuje visoku kvalitetu zapisa jer nema kompresije, ali veličina datoteke je prevelika te time nije zadovoljavajuća za uporabu na webu.
Vektorski (krivuljni) su oni formati koji za prikaz grafičkog sadržaja koriste meta-informacije, radije nego mrežu točkica. Glavna prednost takvih formata je zadržavanje izvorne kvalitete prikaza sadržaja na svim razinama skaliranja.
Osnovni primjer sadržaja u vektorskom formatu je računalna tipografija, odnosno fontovi. Svaki je font definiran krivuljama (vektorima), kako bi bio pogodan za prikaz na računalu te ispis na pisaču u svim željenim veličinama prikaza i ispisa. Dovoljno je definirati odnose krivulja u vektorskom formatu zapisa u općenitom slučaju, kako bi se primjenom množitelja (faktora uvećanja) sadržaj mogao prikazati ispravno i glatko u svim veličinama prikaza.
Današnji vektorski formati su bogati mogućnostima - crtanje vlastitih krivulja, bojanje dijelova krivulja, tonirano bojanje prema skali boja, animiranje dijelova krivulja i sl. Osim toga, neki vektorski formati nude i uvoz rasterskih slika kako bi omogućili mješoviti prikaz sadržaja koji izvorno ne postoji u krivuljama.
Očito je da vektorski format može služiti isključivo za prikaz sadržaja koji može biti opisan krivuljama, geometrijskim oblicima i drugim meta-informacijama. Stoga ne možemo očekivati prikaz fotografija ili sličnog rasterskog sadržaja u vektorskom formatu.
Korištenje vektorskih grafika idealan je izbor za prikaz logotipa organizacija, tipografije, pravilnih oblika i sličnog sadržaja. Međutim, ukoliko vektorski sadržaj postane izrazito kompleksan i detaljan, moguće je dulje iscrtavanje sadržaja na ekranu računala, što može smanjiti ergonomiju rada s takvim sadržajem te prouzročiti potrebu za rasterizacijom vektorskog sadržaja na potrebnu veličinu.
