Pitanje je jako izazovno i bilo kakav gubitak sjećanja je izazovan, ali kod odgovora nemam dvojbe. Uvjerena sam da je bolje izgubiti stara sjećanja nego ne imati mogućnost stvarati nova. Koliko god imali lijepih uspomena, gore je izgubiti stare nego ne imati mogućnost stvarati nove.
Na stranu sentimentalnost, odabrati čuvanje starih nauštrb stvaranja novih sjećanja je zatvoriti vrata budućnosti zbog prošlosti. Bez mogućnosti stvaranja novih sjećanja- jednostavnije rečeno gubitkom sposobnosti pamćenja- gotovo je nemoguće obavljati neke od najosnovnijih stvari. Gotovo je s učenjem za fakultet, ozbiljnijim i dugotrajnijim projektima i poslovima, a svakako je teško i stvarati nove odnose. Ništa nije nemoguće i postoje riješenja za sve, ali nekako mi se ubitak starih sjećanja čini kao manji gubitak od nemogućnosti stvaranja novih.