202 pregleda
Margareta Jurisi u rubrici Osobni razvoj od Margareta Jurisi [Proaktivan] (646 bodova)
Mogu li se riješiti straha hodanja centrom? Ili- trebam li se uopće riješiti tog straha?

Prijavite se ili registrirajte kako biste odgovorili na ovo pitanje.

5 odgovor(a)

+6 glasa
Ivana Horžić od Ivana Horžić [Megaktivan] (13.7k bodova)
odabran od Margareta Jurisi
 
Najbolji odgovor

Strah je negativan osjećaj koji se najčešće javlja nakon nekih ružnih situacija, sjećanja... Sa strahovima je najbolje suočiti se. Nakon potresa u Zagrebu jako velik broj ljudi je osjećalo strah. Većina ljudi i danas se boji potresa, te reagira na svaki veći šum, drmanje tla... 

Ukoliko je riječ o iznimno velikom strahu koji se pojavljuje često, te ukoliko se čak događa da sanjate stalno potres ne bi bilo loše ni posavjetovati se s doktorom, psihologom, psihijatrom vezano uz to... Strahovi najčešće nisu nešto što dovede do određenih crnih misli, no ponekad nesvjesno ljudi dođu do stanja depresije, zatvaranja u sebe zbog strahova. Otići psihijatru ili psihologu nije ništa loše i svakako će vama biti lakše.

Ukoliko smatrate da strah nije toliko ozbiljan probajte onda se suočiti s njim. Nemojte to nikako činiti sami. Za takve stvari je najbolje uz sebe imati neku osobu od povjerenja koja će vam biti podrška. Bilo bi dobro suočiti se s tim strahom jer se radi o određenoj situaciji gdje je hodanje gradom svakodnevica, već budete imali potrebu otići zbog nečega u centar grada, a nećete moći zbog straha. Dakle svakako probajte sa bliskom osobom otići u centar i hodati onuda. Bitno je da se prije toga pripremite na to, duboko dišite i vjerujte da će sve biti uredu. Na taj način postoji velika mogućnost da se budete riješili straha upravo zato jer ste se suočili s njim. 

+5 glasa
Karla Jurišić od Karla Jurišić [Turboaktivan] (28.3k bodova)

Potres je bio jedan veoma traumatičan događaj te su ljudi ostali podvojenog mišljenja o centru grada Zagreba. Jedna strana smatra kako se centru ne treba uopće približavati i iseljavati u ostale dijelove grada, dok ostali tvrde kako centar nije toliko opasan, to jest da ne možemo živjeti u strahu. 

Osobno, ne volim se upuštati u nešto kada znam da bi moglo rezultirati nečim negativnim, pa tako i sama pazim i izbjegavam hodanje centrom ispod razrušenih zgrada, zgrada na kojima se obavljaju radovi ili koji su obilježeni kao opasan prostor. 

Centar ne izbjegavam u potpunosti jer, s jedne strane, posao mi je u centru, a s druge moram obavljati razne stvari u centru tako da je ponekad neizbježno. Tog straha sam se riješila jednostavno jer sam si rekla da centar ne moram povezivati s opasnošću, jer, ukoliko dođe do potresa, svaki dio grada može biti opasan, a mi ne znamo gdje ćemo se naći u tom trenutku.

Ovdje se radi o neizvjesnosti i situaciji koju mi sami ne možemo kontrolirati. Tako da, ukoliko vam nije u potpunosti ugodno u centru, a nemate zašto odlaziti u centar, nemojte se niti prisiljavati. Ako morate odlaziti u centar, pokušajte si u misli staviti kako određene stvari nisu u vašoj kontroli. Pokušajte popričati sa stručnim osobama koje će Vas sigurno moći malo umiriti.

+4 glasa
Mihael Fernežir od Mihael Fernežir [Megaktivan] (15.6k bodova)

Rekao bih da je strah vrlo osobna i promjenjiva stvar. Svatko od nas je u strahu od nečega te se svatko boji nekih drugačijih stvari. Mislim da je općenito vrlo teško utjecati na svoje strahove i da ih se često ne može previše kontrolirati i suzbijati. No, ipak postoji nekoliko načina na koje bismo mogli barem nakratko zaboraviti na svoje strahove.

Prva stvar koju biste mogli napraviti dok trebate prehodati neku dionicu na kojoj vas je strah je staviti slušalice u uši i pustiti si neku glazbu koju volite. Bar je meni osobno puno lakše uz glazbu raditi mnoge tvari, pa bi samim time i rješavanje straha također bilo lakše uz glazbu. Drugi način rješavanja straha jest da se probate mislima "udubiti" u neku temu koja ni na koji način nije povezana s vašim strahom te biste tako možda uspjeli zaboraviti na svoj strah.

+3 glasa
Lara Tić od Lara Tić [Superaktivan] (3.8k bodova)
Strah od hodanja po centru je normalna posljedica nakon takvog traumatičnog događaja, i posve je razumljiva.
Naravno da postoji mogućnost da se nešto takvog tipa ponovi, međutim život u strahu od tih događaja vas neće od istih zaštititi. Pokušajte si misli okrenuti u tom smjeru.
Kada hodate po centru, razmišljajte o onome što je oko vas i fokusirajte se na sadašnji trenutak u kojem jeste. To je najbolja zaštita od ovakvih događaja. Budite hrabri, fokus postavite na stvari koje volite raditi ili gledati po centru svoga grada.
Također, straha se teško riješiti i ako ne uspijete sami, svakako je preporučljiv razgovor sa psihologom koji će vam dati točne upute, pomoći posložiti misli i umiriti um. I sama imam vrlo pozitivna iskustva od razgovora sa psihologom, jer je njihov posao da lociraju vaš problem te vam objasne zašto se događa ta vaša reakcija i kako ne dozvoliti strahu da vam preuzme svakodnevicu.

U svakom slučaju, ono što preporučam za početak je da si obuzdate um. Kada vas uhvati strah, udahnite duboko dva puta i utišajte negativne misli i pogledajte ispred sebe i fokusirajte se na to što vidite, na mirise i zvukove oko vas. Također, za početak nemojte ići sami, i ako se osjetite ugroženo podijelite to sa osobom koja je pored vas.
+3 glasa
Sandra od Sandra [Ekstraktivan] (8.6k bodova)
Živim u centru Zagreba i potres je bio stvarno jako negativno iskustvo. Teško će to razumjeti oni koji nisu iz Zagreba ili žive pored Zagreba jer to nije isto, ja da nisam to doživjela u centru ne bi nikako mogla znati kako je to doživjeti, naime, bilo bi mi žao svih tih ljudi, razumjem da se ljudi mogu svakako osjećati kad dožive takvu tragediju ali kada si na mjestu tog čovjeka koji je stajao na ne znam kojem katu- mnogi na 17tom i višem i nije mogao lijevo ni desno, ljuljao se kao na brodu,pucali su zidovi, padali krovovi, ljudi koji su gledali kako im se kuće ruše. Radila sam u Ministarstvu državne imovine pa su mi ljudi dolazili predati zahtjev za javni poziv za financiranje najamnine za stambeno zbrinjavanje osoba čije su kuće/ stanovi stradali u potresu, ljudi koje su tjerali van na ulicu iz cvjetnog naselja, kojima su i brojnim drugima se ljudi pravili pametni pa su govorili ljudima "imate cvjetno naselje, možete otići tamo" a eto tjerali su ih i nisu smijeli sa svojim kućnim ljubimcima doći, koji nisu imali više od jedne majice i hlača dok su bježali iz svojih domova da spase živu glavu a da vam ne govorim koliko njih mi je plakalo jer su im odbili taj zahtjev. To je sve jedna velika tragedija, zbog koje su mnogi završili kod psihijatra, teško je biti pozitivan i teško se suočiti s tim jer to je kao da nekome kažete da se on suoči sa svojom smrti. Nadajmo se da se potres više nikada neće dogoditi i to je sve što možemo, što se tiče hodanja po centru, sanirali su i uklonili sve krovove i dimnjake, cigle koje su bile prijetnja osim od svetog duha do črnomerca na Ilici, koliko znam, pazite gdje hodate iako se previše sama i ne brinem oko toga.

Slična pitanja

2 odgovora 492 pregleda
3 odgovora 2.9k pregleda
6 odgovora 185 pregleda
3 odgovora 182 pregleda
2 odgovora 122 pregleda
Lovro Gorup 25.09.2020. pitanje u rubrici Priroda od Lovro Gorup [Superaktivan] (3.4k bodova)

Medijska platforma Znatko

NAJNOVIJE VIJESTI

Impressum | Znatkova redakcija

Gdje pratiti Znatka?



[ Pretraživanje Znatka ]

8.5k pitanja

13.7k odgovora

2.8k komentara

1.3k korisnika

...