Question

Koje se književno djelo spominje u "Koraljnim vratima" ? Koja je važnost tog djela?

Answer 1

U „Koraljnim vratima“ radnja se vrti oko dva izgubljena pjevanja epa „Osman“ čiji je autor Ivan Gundulić. Radi se o 14. i 15. pjevanju koji nedostaju u svim postojećim rukopisima „Osmana“, a Pavao Pavličić u svojem romanu s elementima fantastike i kriminalistike nastoji otkriti gdje su ta dva poglavlja skrivena.

Koraljna su vrata zapravo simbol vrata o kojima piše Gundulić, a ona predstavljaju ulazak u modernitet hrvatske književnosti. Dakle, Pavličić zapravo suprotstavlja tradiciju i težnju za novim. Rupa u Gundulićevom epu predstavlja prilagođavanje tradiciji, a hrvatski narod ne prihvaća novitete odviše lako. S druge strane, ta rupa može biti i nešto pozitivno – s obzirom na to da je Gundulićev ep izrazito značajan za hrvatsku književnost, ova je rupa dala priliku drugim književnicima da pokušaju ući u Gundulićev stil pisanja i razmišljanja.

Answer 2

Koraljna vrata djelo su Pavla Pavličića napisana 1990. godine. Filolog, Krsto Brodnjak dolazi na otok Lastovo na kojemu pronalazi izgubljene dijelove Osman, točnije 14. i 15. poglavlje. Zanimljivo je kako  Pavličićev roman ima 20. poglavlja, kao što i Osman ima 20. pjevanja.

Važnost Pavličićeva romana nije samo u otvaraju hrvatske književnosti prema modernom, već i u korištenju same intertekstualnosti *, koja je odlika modernog te suvremenijeg oblika književnosti. Osim intertekstualnosti, čitatelja uvlači u priču, to jest, autor zajedno s njim ispisuje prazninu u epu sa novim kontekstom. Upravo na taj način, Pavličić poziva na suvremenije čitanje bitnih djela hrvatske književnosti, na mogućnost čitanja u novom ključu koji nam moderna teorija književnosti dopušta. Nedostatak navedenih pjevanja, Pavličić stavlja u suodnos s tradicijom te hrvatskim načinom razmišljanja koji ne prihvaća novitete.

* intertekstualnost pojam je koji se pojavljuje 1960-ih godina u književnoj teoriji, a označuje odnose među tekstovima. Pojavljuje se usporedno sa krizom značenja, jedna od glavnih misli jest supostojanje jednog teksta uz druge tekstove, jedan od značajnijih književnih teoretičara, Roland Barthes smatra da se ne odnosi samo na izravno referenciranje, već samo postojanje teksta, koje već tim biva uronjen u društvena značenja, kodove i moguća čitanja. Niti jedno djelo ne postoji zasebno