Obitelji s ograničenim financijskim primanjima ne bi trebali imati više djece jer život s niskim primanjima može donijeti višestruke stresove poput siromaštva hranom, dugova, oduzimanja imovine i ograničenih socijalnih mogućnosti što utječe na obiteljske odnose, šteti fizičkom i mentalnom zdravlju roditelja i pridonosi osjećaju stigme, izoliranosti i isključenosti za cijelu obitelj. Takav stres utječe na ukupnu kvalitetu života, san, samopoštovanje, razinu energije a djeca iz tih obitelji su izložena većem riziku od problema u ponašanju i osjećajima. Neki problemi u ponašanju mogu uključivati impulzivnost, poteškoće u slaganju s vršnjacima, agresiju, poremećaj deficita pažnje/hiperaktivnosti i poremećaj ponašanja. Takva djeca imaju i smanjenu spremnost za školu jer to dovodi do lošeg tjelesnog zdravlja i motoričkih vještina, umanjuje djetetovu spobnost koncentracije, znatiželju i motivaciju. Nedostatak hrane, stresovi, diskriminacija, povlačanje po socijalnim ustanovama ne bi trebalo biti u interesu nijednog roditelja.