Blockchain je najjednostanije opisati kao jednu ogromnu excel tablicu (bazu podataka) koja je svima javno dostupna za citanje, ali ne i za pisanje.
Sve sto je zapisano na blockchainu ostaje tamo zauvijek i svakome tko pozeli je vidljivo i nitko nikad ne moze, niti ce moci mijenjati ono sto je zapisano. Moguce je samo dodati novi red u tablici i to samo ona osoba koja posjeduje privatni kljuc (lozinku za odredjeni dio zapisa, npr. lozinku za svoj novcanik na kojem se nalaze korisnikovi Bitcoini).
Prvi blockchain koji je nastao je bio onaj na kojem se danas bazira Bitcoin. Taj je blockchain bio prilicno jednostavan, mogao je zapisivati iskljucivo brojke u plus ili minus (vrlo pojednostavljeno receno), a cilj BTC je bio da zamijeni sustav placanja. Ako bi korisnik koji posjeduje 1 BTC poslao pola BTC drugom korisniku, novi red bi izgledao nesto poput ovoga:
- Korisnik A zatim korisnik B te iznos BTC koji se salje.
Da bismo izracunali koliko korisnik A ima BTC, potrebno je zbrojiti sve transakcije u kojima je korisnik A primio BTC te od toga oduzeti sve u kojima ih je nekome slao.
S obzirom da cijeli sustav odrzavaju rudari (serveri na kojima se vrti odredjena aplikacija i koja odrzava citavu mrezu), ti rudari svakih desetak minuta dobivaju nagradu koja od 2020. do 2024. iznosi 6,5 BTC i na taj nacin se stvaraju novi BTC-i u sustavu. Serveri za BTC postoje cak i u svemiru tako da ce BTC blockchain postojati dokle god postoji Internet.
Nakon BTC doslo je do izrade kopija blockchaina (LTC, Bitcoin Cash, Bitcoin Gold...). Vecina kopija nudila je samo veci broj transakcija od BTC, medjutim neki su uveli i mogucnost programiranja (Ethereum, Cardano, EOS, NEO...) uz pomoc kojih je postalo moguce raditi programe koji se vrte na blockchainu i koje nije moguce sprijeciti da se izvrse.
Mogucnost programiranja je dovela do sasvim nove grane industrije DeFi (decentralised finances) koja krajem 2020. vrijedi 11 milijardi dolara i ubrzano raste.