Kako djeci "postaviti granice"?

Question

Kod odgoja djece, koji imati konkretni savjet kako djeci ispravno "postaviti granice"?

Answer 1

Kupovati djeci sve što žele ih kvari, davanje slobode neprimjerene uzrastu ih kvari, dopuštajući im da se igraju neprimjerno ih kvari, ne učiti ih da poštuju druge takodjer, ako ih učite da su oni bolji od drugih razmazit ćete ih. Djecu treba naučiti da ne osuđuju druge na temelju prihoda ili koliko su uspješni ili žive li u velikoj kući ili maloj sobi, ako ih ne naučite diskriminirati druge neće imati razloga to činiti. Uz pravilan odgoj se postavljaju i neke odgojne granice. 

Naučite ih osnovnom karakteru ne postavljajući mnogo granica jer to za dijete može biti zbunjujuće za pamćenje i poštovanje. Pravila trebaju biti jasna i dosljedna kojih se oni mogu pridržavati. Morati ih objasniti u terminima koji odgovaraju dobi i mogu ih razumjeti. Ako mu nešto niste dopustili i ipak pristanete na to, očekujte da ćete uvijek očekivati promjenu vašega mišljenja uz pristanak i može postat nemoguće.

Recimo ja kada nisam slagala svoju sobu bila bi kažnjena s tim što ne bi mogla gledati televiziju, jesti slaktiše i ići s prijateljima na igralište isto je bilo i sa zadaćama. Zanemarivanje lošeg ponašanja, može jednako tako u nekim slučajevima prirodno naučiti djecu da ne rade loše stvari jer ako dijete namjerno baca kolačiće na pod, neće ih više moći jesti, ako baci i polomi svoju igračku neće se moći igrati s njom. Takodjer kada sam bila manja, mama je pustila da ne slažem sobu i jednom je bila toliko neuredna da se ni sama nisam htjela igrati u njoj..

 

Fizička i verbalna agresija nad djecom je of limits, djeca trebaju vidjeti da je roditelji staložen, pun razumjevanja ali i strog na takav način da ispravi dijete kad je u krivu ili da dijete mora odraditi nešto što ne voli zbog nečega što je učinio. 

 

Answer 2

Postoji razlika između postavljanja granica i kazni. Naredbe se temelje na kaznama i negativnim posljedicama, a postavljanje granica omogućuje izbjegavanje konflikata između roditelja i djeteta.

Postavljanje djetetovih granica trebalo bi početi oko treće godine. Ono što je ključno je davanje ili ukidanje djetetovih privilegija, a ne potreba. To znači da ako dijete nije pospremilo igračke, kao što je to bio dogovor, ukidate igračku/ crtić/ sladoled, odnosno privilegiju (nešto što dijete voli), a ne vodu/ hranu/ zagrljaj/ spavanje, odnosno potrebu. Djetetu se može reći „Čim pospremiš igrače, možeš gledati crtić“ umjesto „Nećeš gledati crtić jer nisi pospremio igračke!“. Ovakvim postavljanjem granica dijete uči kako ne može uvijek dobiti ono što želi te da poštuje sebe i druge.

Ukidanje privilegije ne treba trajati predugo (nekoliko dana ili mjeseci) jer sama osoba kao roditelj ne može toliko ni izdržati, a da ne popusti djetetu, ali treba biti vremenski ograničeno (jedan sat, jedan dan…). 

U postavljanju granica u redu je da i dijete i roditelj koriste metodu isključenja, tzv. time-out. To mjesto isključenja trebalo bi biti bez drugih podražaja (npr. hodnik) kako se dijete ne bi okupiralo drugim predmetima zbog čega bi se izgubio smisao isključenja.

Prije postavljanja granica djetetu, sam roditelj treba razmisliti o tome radi li on stvari koje dijete ne smije. Primjerice, dijete ne smije pojesti sladoled prije ručka, a nekoliko minuta kasnije vidi roditelja kako jede taj isti sladoled.

U postavljanju granica treba se voditi ciljem izgradnje podržavajućeg i svjesnog odnosa između roditelja i djeteta, ali u suradnji oba roditelja s djetetom kako ne bi došlo do „dobrog“ i „lošeg“ roditelja ili postavljanja granica samo jednog roditelja.