Vjerovali ili ne, nema neuspješne medijacije. Ima ponekad medijacije bez nagodbe. Zašto?
Zato jer su u medijaciji stranke u konfliktu ili sporu nakon dužeg vremena dobile priliku da ponovno komuniciraju, da se čuju, slušaju, razumiju i da ispričaju svoju stranu priče, kao i svoje razloge zašto su postupili kako su postupili. Tijekom pregovora u medijaciji (medijacija je napredna verzija pregovora; netko je zove i „turbo pregovorima“) stranke rasprave brojna pitanja o kojima ranije nisu razgovarali, približe mnoge udaljene stavove, o nekima spornim pitanjima se dogovore, uvećaju međusobno razumijevanje i vrate povjerenje te nauče kako u buduće komunicirati ako ponovno nastupe nesuglasice među njima. Zato se stranke i u medijaciji bez nagodbe, osjećaju dobro i često mjesec dva nakon toga, sklope nagodbu izvan medijacije.
Stranke snose troškove medijacije na jednake dijelove neovisno o tome sklopili nagodbu ili ne. U medijaciji imaju velike izglede da sklope nagodbu. Da bi u tome uspjele poželjno je da u medijaciju dođu s dobrom voljom i spremnošću da zajedno riješe svoj problem. Ako one u tome odmah ne uspiju, znači da u taj čas još nisu spremne za to. Međutim, u medijaciji su napravili prvi veliki korak prema rješenju. Medijaciji je moguće ponovno nastaviti kada bude spremne.
U praksi se pokazalo se da se stranke koje ne investiraju u medijaciju, često manje trude oko postizanja rješenja.
