Datum rođenja filma: 28. prosinac 1895. godine. Mjesto gdje se to dogodilo: Pariz, Boulevard des Capucines, kavana Grand Caffe. Zna se tko je prvi to učinio: Louis Lumiere. Međutim, povijest filma počinje u dalekim, gotovo neznanim vremenima: od crteža pećinskih ljudi, preko reljefa iz egipatskih vremena, do otkrića fotografije. Znamo da su principe današnje projekcije poznavali još u staroj Kini. Bila je to projekcija sjena na prozirnom platnu. Prve spoznaje o prolasku svjetlosti kroz proziran materijal opisao je John Baptist Porta. On staklo s ucrtanim različitim slovima okretao prema suncu tako da je na zidu dobivao odraze, odnosno projekciju slike ucrtane na staklu. No, najznačajniji razvoj filma odvija se tijekom 19. i 20. stoljeća. Film se postupno razvio do najznačajnijeg oblika komunikacije, zabave i masovnih medija 20. stoljeća. Film je imao značajan utjecaj na umjetnost, tehnologiju i politiku. Izumom camere obscure započinje razvoj filma. Prve skice skicirao je Leonardo da Vinci 1521. godine. Camera obscure je bio prenosivi sanduk koji je imao rupicu za prolaz svjetla tako da se na drugoj strani ocrtavao oblik prirode koji se nalazio ispred kamere. Smatra se prethodnikom fotografskog aparata. Njemački svećenik, matematičar i fizičar Athanasius Kircher konstruirao je spravu
uz čiju je pomoć noću projicirao slike na papirnati prozor nasuprotne zgrade. Izvor svjetlosti bila je svijeća. Kako bi reproducirao jasne slike, Porta je između zrcala i ekrana stavio leću. Nizozemac Christian Huygens je 1659.godine izumio ''laternu magicu'' ili čarobnu svjetiljku. Početkom 18. stoljeća Belgijanac Étienne Gaspar Robertson izumio je uređaj koji je nazvao phantaskop. Gledatelje je iznenadio pokretom koji je postignut tako da je projekcijski aparat udaljavao ili približavao platnu, a to je ostavljalo dojam uvećane ili umanjene slike. Ovo razdoblje, od 1824. do1895. karakteriziraju neki bitni događaji. Godine 1826. snimljena je prva fotografija, a Edward Muybridge je 1878. godine postavio 24 fotoaparata jedan do drugog te je poprečno na smjer kretanja konja postavio konopce čije je krajeve povezao sa zaporima fotokamera. Kako se konj kretao tako je trgao konopce i redom pokretao zapore i snimao njegovo kretanje čime je dokazano kako konj ponekad lebdi u zraku ne dotičući tlo. U Njemačkoj je fotograf Ottomar Anschütz između 1885. i 1894. godine konstruirao tahyskop, uređaj čije je snimke mogao vidjeti samo jedan čovjek. Louis Aimé Augustin Le Prince, 1889. godine konstruirao je prvu filmsku kameru. Thomas Alva Edison je 1888. godine patentirao uređaj kinetoskop, ali ga je prezentirao tek pet godina kasnije. Sljedeći tvorac je Wiliam Dickson. Njegov kinetograph potječe iz 1891, a njemu se dvije godine kasnije dodaje fonograf. Edison je bio značajan za kinematografiju jer je on uveo dimenziju filmskog formata širine 35 mm s omjerom stranica 1,33:1. On se i danas koristi. Za filmsku je umjetnost zaslužan i Max Skladanowsky koji je 1892. godine snimio film sa kamerom koju je sam konstruirao i projicirao ga već 11.1.1895.godine u berlinskom Zimskom vrtu s pomoću bioskopa. Thomas Edison prikazivao je svoje filmove na kinetoskopima koji su radili na ubacivanje novčića. Imali otvore kroz koje je mogla gledati samo jedna osoba. Prvi projektori bili su zapravo lanterne magice opremljene uređajem za pokretanje filma. Mnogi su koristili plinsko svjetlo kao izvor svjetlosti, no kada je struja postala lako dostupna, operatori su se počeli služiti električnim svjetlima. Kako se ručica okretala, mehanizam ''pokretnog bubnja'' pomicao je film prema naprijed. Glavni problem bio je što se filmska vrpca jako trošila te su predstave često bile prekidane zbog pucanja vrpce. Taj problem je riješio izum nezapaljive filmske vrpce 1912.godine pa je prikazivanje filmova postalo mnogo
sigurnijim, a filmski projektori postali su dostupni za kućnu upotrebu.
Otkriće i razvoj filma | Zagreb film
Kopić, E. (2016). Razvoj filma i filmske industrije (Završni rad). Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:137:543426
