Mislim da gospođica Ružica griješi, i da nije baš "sve stvar vjere", jer imamo povijesne i arheološke dokaze koji potkrijepljuju vjeru u kršćanski narativ. Bart D. Ehrman, koji je inače ateist i bavi se proučavanjem biblijskih manuskripta (te je vrlo cijenjen u svom području) kaže da je apsolutna povijesna sigurnost da je Isus umro na križu -
Imamo otkrivene ostatke bojnih kola na mjestu prelaska mora gdje je Mojsije prolazi sa narodom za vrijeme Egzodusa. Zanimljivo, baš takav tip gradnje kotača je bio za vrijeme Ramzesa. Tu su i spomenici rimskom guverneru Ponciju Pilatu, zatim sva mjesta koja se pojavljuju u Novom zavjetu: Getsmemanski Vrt, Brdo Lubanjsko (koje zaista liči na lubanju kada ga se pogleda), gora Morija, Filistejci (današnji Palestinci), gradovi, zaseoci, mjesta, plemena, imena; svo povijesno i kulturološko naslijeđe. Također apostol Pavao i njegova povijesnost osobe. Znanost (arheološka i povijesna) idu ruku pod ruku sa biblijskim pričama i događajima (ne objašnjavajući aspekt vjere, jer to nije niti područje arheologije i povijesti). Ono gdje znanost više ne ide, je pitanje onostranog. Nitko ne može dokazati uskrsnuće. No i prazan grob je dokaz, budući da je povijesna točnost da je Isus raspet i ubijen na križu. Tome svjedoče i nekršćanski povijesničari poput Josipa Flavija, te židovski Talmud. Konačno, tu su i progoni prvih kršćana, koji su bili spremni dati svoje živote za svjedočenje svoje vjere. Nitko ne bi bio toliko lud da se podvrgava smrti, i da se Isus Krist zaista nije objavio ljudima, nego je "boom" kršćanstva nastao upravo zbog autentičnosti onoga što stoji u Bibliji.