Bihevioristički pristup učenju jest takav kod kojeg je predmet psihologije samo ono ponašanje i učinci tog ponašanja koji se mogu objektivno opaziti i mjeriti. Predstavnik je i začetnik John Broadus Watson, a pretpostavka biheviorističkog pristupa je da se učenje odvija isključivo putem neke vrste uvjetovanja. Uvjetovanje dijelimo na ono klasično uvjetovanje i ono instrumentalno, tj. operantno uvjetovanje. Predstavnik klasičnog uvjetovanja je Ivan Petrovič Pavlov - ruski fiziolog i dobitnik Nobelove nagrade (1904. godine) za istraživanje u vezi probavnih procesa. Klasično je uvjetovanje vrsta učenja kod kojeg se podražaj koji prirodno izaziva neku reakciju kombinira s podražajem koji jedno te istu reakciju u normalnim okolnostima ne izaziva. John Watson se na području klasičnog uvjetovanja najviše bavio "Slučajem malog Alberta".
