Socijalno kognitivna teorija učenja se zasniva na činjenici da svako ponašanje nije rezultat potkrepljenja te da se u obzir moraju uzeti i biheviorizam, opservacijsko učenje te unutarnji kognitivni procesi. Albert Bandura je utemeljitelj opservacijskog učenja koje možemo podijeliti na modeliranje i vikarijsko učenje. Modeliranje bi bile promjene u ponašanju pojedinca koje nastaju kao odgovor na promatranje drugih pojedinaca. Vrste modeliranja jesu sljedeće: direktno modeliranje (prosto oponašanje), simboličko modeliranje (oponašanje ponašanja prisutnog u medijima), sintetizirano modeliranje (razvijanje novog ponašanja kombiniranjem dijelova opažajnih akcija) te apstraktno modeliranje (stvaranje sustava pravila opažanjem primjera gdje se ta pravila mogu vidjeti). Iako modeliranje ne ovisi direktno o potrkepljenju, ono može biti njime pojačano. Vikarijsko učenje su sve promjene ponašanja koje su rezultat promatranja kako drugi pojedinci bivaju nagrađeni ili kažnjeni za svoje ponašanje.
