To uvelike ovisi o vrsti veze koju koristite i vašoj lokaciji. Razdvojimo sve vrste veza u dvije grupe: mobilne veze i fiksne veze.
Mobilne veze su one koje se koriste na mobilnim telefonima (isključujući WiFi kod kuće).
Vrste su 3G, 4G... U Hrvatskoj postoje tri davatelja mobilnih usluga: HT, VIP, Tele2 (sada Telemah). Tvrde da nude iste brzine, ali u stvarnosti Tele2 (Sada Telemah) ima najveće brzine. Dostupne brzine su do 40Mbps, ali to uvelike ovisi o lokaciji i korištenju mreže. Prosječna brzina je oko 12Mbps.
Fiksne veze su one koje se koriste u kući i uredima. Vrste su (A)DSL, kabelski, ISDN, dial-up (gotovo potpuno nestao)... Većina korisnika ima (A)DSL kod kuće. Postoji mnogo davatelja internetskih usluga i nude mnogo različitih paketa koji uključuju internet+telefon+TV. Najčešće su brzine interneta između 10Mbps i 25Mbps. Komercijalno dostupne brzine su do 80 Mbps. Trenutno je HT u tijeku uvođenja optičkog kabela krajnjim korisnicima koji im omogućuje brzine do 100 Mbps i više. Prema zakonu, svi moraju imati pristup internetu od najmanje 1Mbps.
To su brzine interneta u Hrvatskoj. Za kvalitetu bih dao ocjenu "prihvatljivo". To znači da bi ping mogao biti niži. Dostupnost maksimalne brzine mogla bi biti bolja, a broj izgubljenih paketa (prilikom preuzimanja nečega) mogao bi biti manji. Ali barem su ove vrijednosti gotovo uvijek iste pa se naviknete.
Kao zaključak: dobivate ono što plaćate.
NAPOMENA:
U RH su nedavno došle visoke brzine od strane telemach-a koje pričaju o brzinama od 300 Mbps do 2 Gbps no to nije dostupno po Hrvatskoj već samo u Zagrebu.
Večina ljudi ima bakrene parice i na njima je moguče povuči do 30-setaktak Mbps. Moja osobno 18 Mbps.
