non (ne) bis in idem (lat. ne dvaput o istom), postoji u rimskom pravu kao načelo putem kojeg se o istom predmetu ne sudi i ne odlučuje, niti pokreće pravni postupak po drugi put, već se izričito treba poštovati pravomoćnu sudsku odluku donesenu prvi put. Osim u rimskom pravu, ovo načelo smatra se danas u modernom društvu kao temeljno pravo svakog čovjeka i zato je utkano u brojna nacionalna i međunarodna prava i zakone te se nalazi u sklopu prava Europske unije o čemu se brine Europski sud za ljudska prava.
Evo i jednog svježeg primjera povrede načela "ne bis in idem" u hrvatskoj pravosudnoj praksi....
Europski sud za ljudska prava je dana 13. siječnja 2022. objavio presudu u predmetu Urh protiv Hrvatske kojom je utvrdio da je podnositelju zahtjeva povrijeđeno prava da ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari (članak 4. Protokola 7. uz Konvenciju).
Naime, podnositelj zahtjeva osuđen je u prekršajnom postupku za narušavanje javnog reda i mira koje je uključivalo fizički napad na N.M. Naknadno je u kaznenom postupku podnositelj proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede na štetu N.M.-a. Podnositelj je stoga prigovarao da je dva puta suđen i kažnjen za isto djelo.
Europski sud za ljudska prava je najprije utvrdio da postupci vođeni protiv podnositelja zahtjeva nisu imali komplementarnu svrhu obzirom da je fizički napad na N.M. predstavljao element prekršaja za koji je podnositelj osuđen, te da je u kaznenom postupku on ponovno proglašen krivim, između ostalog, i za udaranje N.M.-a. Nadalje, Europski sud za ljudska prava je zauzeo stav da podnositelju zahtjeva nije bilo predvidljivo da će mu se suditi u kaznenom postupku nakon što je pravomoćno osuđen u prekršajnom postupku, uzimajući u obzir promjenu sudske prakse nakon donošenja presude Europski sud za ljudska prava u predmetu Maresti protiv Hrvatske. Sud je potom zaključio da se za dva skupa postupaka ne može reći da su u naravi bili dovoljno povezani, već da je podnositelj zahtjeva pretrpio nesrazmjernu štetu zbog udvostručavanja postupaka i kazni za isto ponašanje, koji nisu činili koherentnu i proporcionalnu cjelinu u njegovom slučaju. Stoga je Europski sud za ljudska prava utvrdio da je došlo do povrede članka 4. Protokola br. 7 uz Konvenciju, te je podnositelju dodijelio iznos od 1.500,00 EUR na ime troškova.
Ova presuda je konačna i dostupna na web stranici Europski sud za ljudska prava (https://www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
