Disanje je naša automatska radnja koju obavljamo , ubrzava se kad smo pod stresom ili u panici, plitko dišemo jer jednostavno je uslijed raznih stvari i uputa koje su oko nas došlo do toga (npr. uvlačimo trbuh da bolje izgledamo).
Ne razmišljamo puno o tome jer je to radnja koja je neophodna za naš život i tijelo će ju odraditi kako god.
No istina je da je naš dah jedini način kako "hakirati" živčani sustav. Ponekad je samo dovoljno duboko udahnuti da malo primirimo tijelo i buru koja je nastala u nama.
U dinamičkoj yogi kojom se bavim, koristimo Ujjay dah. Svaki pokret je povezan sa svojim dahom i na taj način se tijelu konstantno priskrbljuje kisik i manje se zakiseljava tijelo. Ujedno se tijelo trenira na bolju toleranciju C02 koji nastaje kao nusprodukt našeg disanja. To je nešto što odmah učimo na satovima yoge i samo taj jedan dah nam uvelike pomaže u svakodnevnom životu jer ga možemo koristiti npr. kad se penjemo uza skale, da se manje zapuhujemo.
Same vježbe disanja zovu se PRANAYAMA i mogu se koristiti za razne situacije: zagrijavanje tijela, hlađenje tijela, razbuđivanje, uspavljivanje, sagorijevanje , što god zamislite.
Smatram to jednim jako moćnim alatom i ako je vjerovati mišljenju da smo svi rođeni sa određenom količinom dahova u svom životu, šteta ih je trošiti na brze i kratke dahove. Treba iskoristiti svaki dah do njegovog maksimuma i živiti život "punim plućima"!
