Nova presuda "Pero Marić protiv Hrvatske"
Povreda prava na mirno uživanje vlasništva zbog propusta države da zaštiti podnositeljevu imovinu
Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je dana 17. ožujka 2022. objavio presudu u predmetu Pero Marić protiv Hrvatske kojom je utvrdio da je podnositelju zahtjeva povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju).
Naime, dok je podnositelj bio na privremenom radu u Njemačkoj, domaće vlasti dale su njegovu kuću u Slavonskom Brodu na korištenje trećim osobama. Kada je podnositelj u prosincu 2020. ponovo stupio u posjed kuće utvrdio je da nedostaje većina pokretnina, te da su dijelovi kuće teško oštećeni. Stoga je podnositelj prigovarao da je država propustila zaštiti njegovu imovinu od krađe i uništenja iako je to trebala učiniti.
Europski sud je utvrdio da je kuća podnositelja zahtjeva bila oštećena eksplozivnom napravom 1992. godine, te da je pretrpjela i daljnju štetu dok su u njoj živjeli privremeni korisnici u razdoblju od 12. listopada 1992. do 11. prosinca 2000. Naveo je da je u tim okolnostima pozitivna obveza države temeljem članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju u najmanju ruku bila da domaći sudovi ispitaju utemeljenost podnositeljeve tužbe za naknadu štete, umjesto da je odbiju kategoričkim isključivanjem bilo kakve odgovornosti države ili lokalnih vlasti. Da je ispitivanje utemeljenosti tužbe pokazalo da je šteta na podnositeljevoj kući nastala prije stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Republiku Hrvatsku, tužena država bi se uspješno mogla pozivati na prigovor ratione temporis. Međutim, domaći sudovi nisu proveli takvo ispitivanje niti je tužena država pružila bilo koji drugi dokaz da je šteta nastala prije tog datuma. Stoga je Europski sud odbacio prigovor tužene države o nekompatibilnosti zahtjeva s Konvencijom ratione temporis. Pozivajući se na svoju dobru utvrđenu praksu u predmetu "Dabić protiv Hrvatske", u kojem je razmatrao slična pitanja, Europski sud je utvrdio da je u ovom predmetu došlo do povrede članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, te je podnositelju dodijelio iznos od 830,00 eura na ime troškova.
Ova presuda je konačna i dostupna na web stranici Suda na
engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
