Psihologija: proganjanje
U psihologiji se nametljivo ponašanje naziva proganjanje. Ono uključuje niz ponašanja jedne osobe (progonitelja), čija je namjera ostvariti kontakt s drugom osobom (žrtvom), koja je jasno obznanila da taj kontakt ne želi. Kontakt može biti osobno pojavljivanje i/ili zvanje telefonom, slanje poruka ili mailova. Proganjanje predstavlja ozbiljan problem koji može prerasti u nasilje.
Žrtva ne izaziva proganjanje jer je ono osobni problem progonitelja. Progonitelj može biti osoba koju žrtva poznaje ili nepoznata osoba. Većina žrtvi je bila u ljubavnom odnosu s progoniteljem, međutim progonitelj može biti osoba koju žrtva površno poznaje (npr. kolega s posla) ili potpuni stranac. U oko 75% slučajeva, žrtva je žena, dok je progonitelj muškarac.
Ponašanja progonitelja:
-
pojavljuje se na mjestima na kojima se nalazi žrtva
-
zove žrtvu na telefon kako bi razgovarao ili prekida čim uspostavi vezu
-
šalje brojne poruke
-
šalje neželjene poklone, pisma
-
šalje brojne e-mailove
-
dolazi pred kuću, radno mjesto ili školu žrtve
-
prijeti žrtvi da će je ozlijediti ili njoj drage ljude
-
oštećuje ili prijeti oštećenjem kuće, automobila ili drugih stvari
-
prati i nadgleda aktivnosti žrtve pomoću razne tehnologije
-
zove žrtvine prijatelje, poznanike i kolege
Pravni aspekti: nametljivo ponašanje
Nametljivo ponašanje regulira se kaznenim zakonom u članku 140.
Nametljivo ponašanje se opisuje: „Tko ustrajno i kroz dulje vrijeme prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba“
Ovo kazneno djelo kažnjava se zatvorskom kaznom do jedne godine, ali ako je počinitelj bio u ljubavnoj vezi sa žrtvom ili ako je žrtva dijete, kažnjava se zatvorskom kaznom i do 3 godine.
Da bi se određeno nametljivo ponašanje smatralo kaznenim djelom počinitelj mora nastojati stupiti u kontakt ili uspostavljati neželjen kontakt sa žrtvom, a ta radnja mora biti ustrajna i trajati dulje vrijeme.
Počinitelj ne može biti prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu jer se nametljivo ponašanje ne smatra težim kaznenim djelom propisanim uredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.