Kada strah dosegne nepodnošljivu razinu, narušavajući kvalitetu života, potrebno je potražiti pomoć psihoterapeuta. Nomofobija, kao i ostale vrste fobija, liječi se kognitivno-bihevioralnom terapijom.
Kako bi se ova fobija/ovisnost mogla dijagnosticirati, razvijene su psihometrijske skale. Najčešće korištena se zove "Upitnik i test za ovisnost o mobilnim telefonima (QDMP / TMPD)".
Najčešće se s terapijom kombinira konzumacija antidepresiva i lijekova za smirenje. Iako mnogi ljudi sami uspiju prevladati fobiju (primjenom samoterapije), mnogima je rad s psihoterapeutom neophodan za adekvatan oporavak. Psihoterapeut je usmjeren na rješavanje kompleksa unutar osobe te povećanje njenog samopoštovanja.
Samoterapija, odnosno samopomoć, nužna je kako bi se odvratili od ovisnosti mobitelom. Odnosi se na bavljenje drugim aktivnostima kako bi imali što manje vremena i prilika za korištenje mobitela.
Takve aktivnosti mogu biti:
- bavljenje hobijima,
- bavljenje fizičkom aktivnosti,
- usredotočiti se na svoj posao,
- steći nove prijatelje,
- ići na više događaja.
Važno je posebno naglasiti bavljenje fizičkom aktivnosti. Aktivnosti poput plivanja, plesa, joge ili gimnastike značajno smanjuju razinu psihičkog stresa, što pozitivno djeluje na smanjivanje simptoma nomofobije. Meditacija također pomaže.
Postoji više načina kojima se može ograničiti izloženost mobitelu. Primjerice, umjesto korištenja alarma na mobitelu možete kupiti budilicu kako bi izbjegli korištenje mobitela odmah nakon buđenja. Vezano uz to, prije spavanja bi bilo poželjno mobitel ostaviti što dalje od kreveta (po mogućnosti u nekoj drugoj sobi). Možete i smanjiti broj aplikacija koje imate na mobitelu kako bi vas što manje privlačio. Uz to, bilo bi dobro isključiti zvuk kako vam razne obavijesti ne bi privlačile pozornost i poticale vas na češće provjeravanje mobitela.
