Brexit se nije dogodio odjednom, iz čista mira. Prije referenduma o nastavku članstva u EU 2016.godine, kojim je 51,9% glasača odlučilo da Ujedinjeno Kraljevstvo mora istupiti iz Europske unije, postojale su euroskeptične skupine unutar UK koje su se suprotstavljale djelovanju EU. Godine 1975. također je održan referendum o nastavku članstva, tada je čak 67,2% glasača izjavilo da želi ostati.
Dakle, određena razina nezadovoljstva među britanskim građanima je uvijek postojala te je rasla s godinama. No zašto? Naime, Britanci su smatrali da su uvjeti članstva nepovoljni za njih. Otprije je bilo poznato da je potpora članstvu u EU najniža u Velikoj Britaniji (te Mađarskoj i Latviji), zbog čega je VB bila najmanje integrirana država članica. Čini se da VB nikada nije bila entuzijastična oko integracije europskih država u jedan moćni i skladni savez. Mogući razlog tome je stav naroda prema vlastitom identitetu i kulturi, koje jako cijene. Veliku važnost pridaju i obrani vlastitog nacionalnog suvereniteta. Sam ulazak Ujedinjenog Kraljevstva u preteču EU-a, Europsku zajednicu za ugljen i čelik (ECSC), nije bio brz i siguran. Vlasti su se predomišljale oko učlanjenja jer su smatrali da nema potrebe da budu spojeni s ostatkom Europe na taj način, htjeli su biti samostalni i nisu htjeli ovisiti o nekome niti biti ovisni o nekome.
Upravo zbog te želje za neovisnosti, godine 1985. na snagu je stupio "popust" (rabat) za Veliku Britaniju kojim se smanjio njen doprinos EU. Nakon tog financijskog mehanizma VB je zauzvrat dobila 66% razlike između svog udjela u doprinosima PDV-a zemalja članica i svog udjela u potrošnji EU-a.
Tijekom izdavanja referenduma o izlasku Velike Britanije iz EU, britanski je narod pokretao kampanje za odlazak iz EU, čime je i bilo jasno da postoji velik broj nezadovoljnih statusom svoje države kao jedne od članica EU. Osim toga, optuživali su i političare u EU za korupciju, ali ne znam koliko istine ima u tome.
Važno je za spomenuti i kako stavovi vezani uz podršku Brexitu nisu bili ravnopravno raspoređeni među dobnim skupinama. Mladi (18-24 god.) su se više zalagali za ostanak u EU, dok su stariji (60+) više bili za Brexit.