Ravnodušnost je stanje u kojem osoba pokazuje nezainteresiranost za tuđe mišljenje i uopće se ne želi zamarati s njime. Naime, mnogo osoba često "bolje zna" o našem život od nas samih i žele utjecati na naše radnje i odluke. Takve su osobe najčešće nezadovoljne samima sobom i umjesto da se usredotoče na sebe, oni drugima savjetuju što je najbolje za njih.
Svatko od nas može pročitati i naučiti kako postići nešto i doći do određenog cilja, ali da bismo taj cilj ostvarili moramo primijeniti ono što smo naučili. Prema tome ljudi često dijele savjete koje su naučili, a i oni ih sami ne znaju primijeniti u svojem životu.
Kada netko ima potrebu nama savjetovati nešto ili iznositi mišljenje o nama samima, dobro je ostati ravnodušan na bilo što jer moramo znati da smo slobodni ljudi koji žive od svojih odluka i postupaka.
Druga osoba neće umjesto mene završiti fakultet ili ići na posao i njeno je mišljenje za moja djela posve irelevantno. Međutim, uvijek je dobro i korisno poslušati dobronamjerne savjete i mišljenja ili čuti tuđa iskustva pa da se uvijek ne "opečemo" na vlastitoj koži.
Isto tako, nekad ljudi ni ne shvaćaju da drugima počinju "soliti pamet" i da svojim izražavanjem mišljenja govore kao da znaju više od nas samih. Stoga je dobro ostati netaknut tuđim mišljenjem, bilo ono dobro ili loše, jer nitko neće donijeti odluku o našem životu umjesto nas, nitko neće raditi za naš život umjesto nas i mi ćemo uvijek biti glavni karakteri u svojoj priči, dok će ostali ljudi uvijek dolaziti sa svojim mišljenjem koje ne smijemo shvaćati osobno, već više kao njihovu potrebu da jednostavno iznesu stav o nečemu, makar se i to ticalo našeg života.
