Presuda Suda Europske unije u poljskim predmetima nije primjenjiva na sudske postupke u Hrvatskoj
Direktiva 93/13 ne primjenjuje se na ugovorne odredbe koje su odraz prisilnih normi nacionalnog zakonodavstva i koje su zaključene prije stupanja u članstvo Europske unije
Presuda Suda Europske unije u spojenim predmetima C-80/21 do C-82/21 ni na koji način nije primjenjiva na sudske postupke u Hrvatskoj. Prvenstveno, riječ je o posve drugačijem činjeničnom stanju s obzirom na to da su predmet ove odluke ugovori o kreditu denominirani u CHF u kojima je ugovoren različit mehanizam preračunavanja domaće valute prilikom plasiranja kredita i prilikom otplate kredite. Osim toga, za razliku od poljskih predmeta na koje se Sud Europske unije referira u spomenutoj presudi, u Republici Hrvatskoj ugovori u CHF su sklopljeni prije stupanja u Europsku uniju te je doneseno zakonsko rješenje sa retroaktivnim učinkom, koje je jasno definiralo sve uvjete konverzije, način obeštećenja potrošača i uspostave istog položaja korisnika CHF kredita sa korisnicima eurskih kredita, a povrh toga je bilo obavezno za banke i utemeljeno na načelu slobodnog i informiranog pristanka potrošača.
Važno je naglasiti da je takvo stajalište potvrdio Sud Europske unije koji je utvrdio da se Direktiva 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne primjenjuje ne samo na ugovorne odredbe koje su odraz prisilnih normi nacionalnog zakonodavstva, nego također da nema primjene Direktive 93/13 na ugovore koji su zaključeni prije stupanja u članstvo Europske unije.
Nadalje, hrvatski sudovi, kako u kolektivnom postupku, tako i u oglednom postupku, utvrdili su da su u ugovorima o kreditu ništetni, kod predmeta ugovora samo zaštitni mehanizam, a kod cijene ugovora samo način promjene kamatne stope, te da ugovori mogu ostati na snazi i da se mogu izvršiti bez tih odredbi. Drugim riječima, prema nacionalnim pravilima hrvatskog prava, kontinuitet ugovora je, nakon utvrđenja nepoštenosti spornih odredbi, pravno moguć.
Podsjećamo, kako je 94% korisnika CHF kredita dobrovoljno konvertiralo svoje obveze u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. Navedenim zakonskim rješenjem banke su u cijelosti snosile trošak konverzije, u ukupnom iznosu od 7,5 milijarda kuna čime je ostvaren jednakopravni položaj dužnika na način da se položaj korisnika CHF kredita izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit u EUR. Imajući u vidu prethodno navedeno, bilo kakvo dodatno obeštećenje jedne kategorije dužnika bilo bi diskriminatorno i narušilo bi zakonom uspostavljenu postojeću ravnotežu.
Zaključno, poljski predmeti te, posljedično, presuda Suda EU u ovom slučaju nije ni u kakvoj korelaciji sa situacijom u Republici Hrvatskoj u vezi CHF kredita. Dapače, svi stavovi Suda EU u spojenim predmetima C-80/21 do C-82/21 nisu ništa novo ili drugačije od onog što je Sud EU iznosio u svojim ranijim odlukama te uopće ne bi mogli utjecati na odluke domaćih sudova vezano za ugovorne odredbe ugovora o kreditu u CHF-u, a osobito nisu od nikakvog posebnog značaja na odlučivanje o ništetnosti cijelog ugovora o kreditu.
„Slučaj Franak" je, iz prethodno navedenih razloga, jedinstven u Hrvatskoj u odnosu na druge države Europske unije te Hrvatska udruga banaka ovom prilikom ističe da reakcije pojedinih interesnih skupina u javnom prostoru koje, kontinuiranim korištenjem neprimjenjivih presuda te izvlačenjem pojedinih navoda iz objektivnog i činjeničnog konteksta iz ove konkretne presude Suda Europske unije, predstavljaju još jedan u nizu oblika manipulacije s ciljem neprimjerenog te zavaravajućeg utjecaja na javnost, kao i kreiranja dodatnog pritiska na hrvatske sudove.
