FMCG industrija popularizirani je naziv za industriju robe široke potrošnje. Ona obuhvaća svaki produkt koji je potreban krajnjim korisnicima tj. potrošačima svakodnevno.
To podrazumijeva sljedeće:
- hranu
- proizvode za osobnu njegu i higijenu
- proizvode za čišćenje itd.
Izazovi ovih poduzeća nalaze se u transportu koji se mora dogoditi u vrlo kratkom vremenskom intervalu. Rješenje ovakvih izazova nalazi se u činjenici da se svaki suradnik oslanja na vlastiti ERP sustav, a koji su zajednički umreženi putem elektroničke razmjene podataka (EDI). Kompanije koje se prilagođavaju ovakvoj digitalizaciji su tipično prehrambene, kozmetičke ili neke druge industrije.
EDI je automatizirani postupak nabave dobara koji financijski umanjuje vrijednosti po valu narudžbe, a koji se očituje putem:
- automatiziranog postupka nabave potrebnih dobara i proizvoda
- jednostavno primanje proizvoda
- praćenja isporuke
- planirane proizvodnje itd.
Sudionici FMCG sektora su: trgovci ⇒ proizvođači ⇒ distributeri ⇒ potrošači
Budućnost FMCG sektora?
Izazovi današnjice u pogledu stagnacije zbog visoko rastućih količina produkata i pitanje zadovoljenja konzumenata, događaju se zbog nekoliko važnih fenomena koji se zbivaju na području globalnog gospodarstva:
- tehnološki razvitak
- ekspanzija digitalizacije
- uzlazni trend rasta populacije i pitanje zadovoljenja potreba
- urbanizacija
- rast potrebe za ograničenim resursima
FMCG sektor će u budućnosti, prema McKinsey: "biti usmjeren prema novim nišama a otpor kupaca prema masovnim brandovima će rasti."
Veza između potrošača i distributera je modificirana. E-commerce lanci preuzimaju čelnu poziciju, a diskonteri (npr. LIDL, ALDI) zauzimaju do 20% tržišta. Zbog ovog presinga, ostali prodajni lanci će biti primorani povezati se u novo strateško partnerstvo u nabavi kako bi ostvarili kvalitetnije osnovne uslove, potom slijedi i njihova digitalizacija, te niže marže kako bi bili u mogućnosti parirati digitalnim lancima.
