Svjetski dan beskućnika: Pogled kroz oči ljudi koji im pomažu svaki dan
„Moguće su promjene na bolje u životima ljudi koji su na rubu i koji su izgubili vjeru i u sebe i u institucije“ – Đordana Barbarić
Povodom Svjetskog dana beskućnika (10.10.) treba se upoznati sa pričama ljudi koji većinu svakog svog dana posvećuju upravo beskućnicima – njihovom smještaju, prehrani, zdravlju, obrazovanju, ali i samopouzdanju, dostojanstvu, osjećaju pripadnosti svijetu koji ih okružuje.
Pišu im molbe za posao, guraju ih da razviju talent koji vide u njima, kao vratima prema boljim životnim stazama, kad preminu traže tko su kako bi mogli biti sahranjeni u krugu obitelji.
Đordana Barbarić od 1999. dio je udruge MoSt iz Splita, a dugo godina bila je njegova predsjednica. Danas je voditeljica MoStovog Centra znanja za društveno uključivanje i smanjenje siromaštva.
Na pitanje što je i dalje motivira u radu, kaže da su to:
„u prvom redu duboki ljudski i životni smisao onoga što radim, pomaganje i pružanje podrške djeci, mladima, ljudima u različitim nepovoljnim životnim situacijama. Posebno motivira saznanje i uvid kako je moguće doprinijeti promjenama na bolje u životima ljudi koji su na rubu i koji su izgubili vjeru i u sebe i u institucije i kako je upornim, predanim radom moguća promjena u gradu u kojem živimo“.
Kaže kako su predrasude i stigma koji prate beskućnike, ali i organizacije civilnog društva, dio stalne borbe u pomagačkom i humanitarnom radu. Od onih usmjerenih prema beskućnicima, najčešće je čula:
„Sami su krivi“, „Sve su to ovisnici“, „Neradnici“, Izabrali su takav život“, „To je tako, ne možeš ti njima ništa pomoć“.
Ali, ipak vidi promjene:
„Danas, 22 godine nakon, tisuće građana svih dobnih skupina pomaže u aktivnostima Centra za beskućnike/ce i Socijalnoj samoposluzi, više od deset godina građani svaku večer kuhaju za beskućnike, vrtići, sve osnovne i srednje škole i sve sastavnice Sveučilišta u Splitu, svi sportski klubovi doprinose našem radu 365 dana u godini i to je najveća pobjeda nad predrasudama“.
Da ima moć, kaže:
„zalagala bih se da se zakoni, strategije, mjere, pravilnici, koje imamo i koji su dobri i učinkoviti, primjenjuju. Pravo na dostojanstven život svih građana, pravedna socijalna politika, jednako dostupne i priuštive socijalne i zdravstvene usluge svim ranjivim skupinama u svakom dijelu naše zemlje, svakoj županiji, svakom gradu središtu županije bilo bi ono što bi mijenjala, jer sada nije tako. I stalni, otvoren dijalog tijela odlučivanja s onima na terenu, na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, jer vrijeme u kojem živimo stalno donosi nove kategorije ljudi u riziku od siromaštva i beskućništva“.
Cijelu priču Đordane Barbarić možete pročitati ovdje.
