Prigodne poštanske marke iz serije „Minerali i stijene“
Prapor – praporna lutka, Vukovar
Prapor ili les je kopneni, sitnozrnati sediment bljedožute do žućkaste boje nastao taloženjem čestica nošenih vjetrom, pa ga zbog toga nazivamo i eolskim sedimentom. Najvećim dijelom sastoji se od čestica kremena i glinenaca, a ponekad sadrži i znatnije količine kalcita.
Prapor i njemu slične naslage protežu se u gotovo kontinuiranom pojasu od Francuske do Kine, gdje dosežu debljinu i do 400 metara. U Hrvatskoj naslage prapora i praporu sličnih sedimenata pokrivaju 35% površine kopnenog dijela, a najdeblje naslage nalaze se u istočnoj Slavoniji, Baranji i Srijemu, dok se na obroncima Bilogore i Papuka te u okolici Zagreba nalaze praporne naslage manjih debljina i površina. Otok Susak također je poznat po naslagama prapora koje prekrivaju gotovo čitav otok i dosežu debljinu i do 90 metara, a ima ih i na Korčuli, Mljetu i još nekim jadranskim otocima na kojima uglavnom zauzimaju manje površine i ne dosežu debljinu veću od dva metra.
Prapor je mekan, prašinast i porozan sediment propustan za vodu te je dobra podloga za nastanak plodnih tala pogodnih za uzgoj važnih poljoprivrednih kultura, kao što su žitarice, šećerna repa, vinova loza i brojne druge.
Prvo istraživanje prapora u Hrvatskoj proveo je prije stotinjak godina jedan od najpoznatijih hrvatskih prirodoslovaca, Dragutin Gorjanović-Kramberger, opisujući profil prapornih naslaga na desnoj obali Dunava u središtu Vukovara. To je jedan od najljepših izdanaka prapora u Hrvatskoj koji je u vrijeme Gorjanovićeva istraživanja bio strmac koji je dosezao visinu 22,5 metara, dok je u današnje vrijeme niži za gotovo četiri metra što je jednim dijelom posljedica zatrpavanja urušnim materijalom, a drugim dijelom nasipavanja šljunka radi urbanog uređenja šetnice.
S obzirom na to da je riječ o neporemećenim naslagama, one su i svojevrstan zapis klimatskih promjena koje su tijekom pleistocena bile posebno izražene. Učestala izmjena hladnih i toplijih razdoblja u zadnjih stotinjak tisuća godina utjecala je na nastanak različitih sedimenata. Tako je u vrijeme izrazito hladnih razdoblja poznatih pod nazivom glacijali (ledena doba) taložen prapor, dok su tijekom toplijih razdoblja, koja nazivamo interglacijalima (međuledena doba), nastajala tla što se očituje kao tamniji proslojci unutar svijetlog prapora.
Vukovarske naslage prapora sadrže i makroskopski vidljivu akumulaciju vjetrom donesenoga vulkanskog pepela – tefru, koja ima veliko značenje zato što pruža mogućnosti usporedbe s ostalim naslagama Karpatskog bazena koji je bogat tefrom.
Posebno je zanimljivo istaknuti da se u naslagama prapora ponekad mogu otkriti praporne lutke ili patuljci. Njihov nastanak objašnjava se djelovanjem vode. U praporu nastaju šupljine i pukotine u kojima dolazi do izlučivanja kalcijeva karbonata oko zrnaca kremena, glinenaca i gline, pa tako nastaju konkrecije različitih oblika koje podsjećaju na lutke ili patuljke.
