"Edukacija u znanje plaća najbolju kamatu." - Benjamin Franklin
Teško je napraviti skup pravila koja vrijede za svakoga u svakom trenutku. Treba poći od onoga što zapravo želimo postići investiranjem i koji je krajnji cilj, a tek onda razmišljati što činiti da dođemo do toga cilja. Isto tako, potrebno je znati jel želimo investirati aktivno (birati pojedinačne dionice) ili pasivno u ETF-ove (što bih velikoj većini preporučio).
Neka od pitanja na koja bi bilo potrebno dati iskren odgovor (samom sebi) su:
1. Na koji rok investiram?
2. Koliki prinos očekujem i jel realno to što očekujem?
3. Kakva je moja tolerancija na rizik i hoću li mirno spavati ako mi portfelj u mjesec dana padne za 20%?
4. Trebaju li mi dividende i kuponi na obveznice za pokriće troškova života i ako ne kada će mi trebati?
5. Sredstva mi trebaju za: mirovinu, dodatak mirovini, sigurnost u starosti, financijsku slobodu, …
To su osnovna pitanja koja služe kao podloga za izbor financijskih instrumenata koji će biti zastupljeni u našem portfelju. Naravno da se mogu dodati i razna druga.
Od ostalog bih istaknuo prvo i osnovno bez čega ne treba ni razmišljati o investiranju, a to je konstantna edukacija o osobnim financijama i investiranju. Investiranje je cjeloživotni proces (maraton, a ne šprint) i uvijek će biti nešto vrijedno za naučiti, a kako nam se bude povećavala razina znanja tako će nas pronalaziti i bolje prilike za investiranje.
I za kraj je potrebno reći da burza nije mehanizam za brzo bogaćenje kao što je to većinom prikazano u filmovima. Burza često zna biti kruh sa sedam tvrdih kora, a strpljivi uvijek naplate nestrpljivima, kako reče jedan od najpoznatijih investitora današnjice Warren Buffett.
