Optimizam se definira kao kognitivni stil, kao pozitivan pogled na sve što jesmo i što nas okružuje. Ono što znamo o optimizmu jest da nas ne mora pratiti kroz cijeli život. Točnije, osobe koje su kao adolescenti bili optimisti, u zrelijoj dobi to više ne moraju biti, ali i obrnuto. Tu veliku ulogu imaju i životne situacije. Ipak, to je dokaz da optimizam nije nužno urođen određenim ljudima već se može naučiti. Znamo da ne vidimo istu sliku kada gledamo kroz prozor van i kada izvana gledamo kroz isti taj prozor u unutrašnjost. Tako se može mijenjati i naša perspektiva o životnim situacijama, ljudima i slično.
Istaknuti stručnjak u pozitivnoj psihologiji, Martin Seligman, tvrdi kako pesimisti stresne događaje percipiraju kao svoje osobne nedostatke, a optimisti ih percipiraju onakvima kakve jesu i ulažu napore kako bi od njih dobili najbolje što mogu. Prema njegovom mišljenju, ljudi koji se trude biti optimisti su ljudi koji gledaju svijet realnim očima. On poziva na optimistično razmišljanje jer nam ono omogućava kontrolu nad situacijom.
Stručnjaci daju neke savjete kako vježbati vaš optimizam:
- vježbajte zahvalnost
- pri prepričavanju vježbajte prepoznavanje svojih negativnih obrazaca razmišljanja i tražite pozitivne točke
- sjednite i detaljno vizualizirajte najbolju verziju sebe
- nemojte sami sebe optuživati kada vam se dogodi nešto loše
- prepreke gledajte kao prilike za rast
- vjerujte u pozitivne učinke
Nije uvijek lako, ali moguće je. Stvarno je moguće vidjeti da je čaša napola puna.
