Općenito govoreći, ugovori između fizičkih osoba (dakle kada ne sudjeluje neka treća javna institucija, tvrtka, itd.) ne trebaju biti nužno ili obavezno ovjereni kod javnog bilježnika da bi bili pravovaljani. Takvi ugovori to i jesu bez ovjere kod javnog bilježnika (notara).
Glavna i bitna razlika između potpisa na ugovoru koji je ovjeren kod javnog bilježnika i onih koji nisu ovjereni, je u činjenici da je u situaciji potencijalno mogućeg sudskog spora puuno lakše osporavati da je stvarno ta i ta osoba svojom rukom potpisala neki dokument. No ako je njegov potpis ovjeren kod bilježnika - osporavanje potpisa je puno teže ili nemoguće.
Ukratko - kod javnog bilježnika idete samo zato da ne možete otežavati drugome pravni postupak dokazivanjem vjerodostojnosti Vašeg potpisa.
