Oporuka je očitovanje neposredne volje oporučitelja kojom za života raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti.
Zakon o nasljeđivanju utvrđuje način nasljeđivanja-stjecanja vlasništva imovine u krugu osoba, srodnika oporučitelja za koje presumira da bi ostavitelj namjeravao ostaviti svoju imovinu iza svoje smrti.
Namjera oporučitelja ne mora nužno biti u skladu sa ovakvim zakonskim uređenjem nasljeđivanja, pa oporučitelj može na siguran način putem oporuke ostaviti imovinu u krugu osoba koje ne predviđa zakon ili samo nekima od osoba koje bi bile predviđene zakonom.
Oporuku može sačiniti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina.
U slučaju kada bi oporučitelj izgubio sposobnost rasuđivanja i to dokazano nakon sačinjenja oporuke, ova okolnost ne bi utjecala na njezinu valjanost.
Oporuku je moguće na zahtjev oporučitelja poništiti ukoliko zainteresirana strana dokaže da bi bio natjeran prijetnjom ili silom na njezino sastavljanje ili ukoliko je bio prevaren ili doveden u zabludu od strane treće osobe. Zainteresirana osoba može ovako poništenje zahtijevati u roku od godine dana od saznanja za navedene uzroke nevaljanosti ili u objektivnom roku od 10 godina od proglašenja oporuke, s tim da rok od godinu dana počinje teći tek po proglašenju oporuke.
Iznimno, u slučaju prema osobi koja je prouzročila opisane mane oporučiteljeve volje ili je za njih morala znati, poništenje oporuke se može zahtijevati u roku od 20 godina od proglašenja.
U praksi su najčešća dva oblika oporuke i to: vlastoručna (holografska) koju je oporučitelj sam napisao i potpisao, te oporuka pisana pred svjedocima koja može biti napisana elektronski uz uvjet da je potpisana i od strane dvaju punoljetnih, ubrojivih, nesrodnih i imovinsko-pravno nezainteresiranih svjedoka koji su osobno svjedočili oporučiteljevom potpisivanju ovakve oporuke, te odmah iza njega vlastoručno potpisali ovu oporuku.
Postoji i rijetko korištena mogućnost javne oporuke koja se ranije koristila u situacijama kada oporučitelj ne zna ili ne može čitati ili potpisati oporuku, a koju je sastavljao sudac, javni bilježnik ili konzularno diplomatski predstavnik ukoliko je sačinjavana u inozemstvu. Ovakva oporuka bi bila sačinjavana prema kazivanju oporučitelja, te bi mu je ovlaštena osoba pročitala, objasnila pravne posljedice takvog raspolaganja i dala mu da je potpiše.
Po sastavljanju oporuke oporučitelj može svoju oporuku sam čuvati ili je pohraniti-povjeriti na čuvanje drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi što je najčešće nadležni sud koji oporuku pohranjuje u Registar oporuka, te se vadi i po njoj postupa nakon otvaranja ostavinskog postupka iza oporučitelja.
Sve oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja bi oporuku sastavila, svjedocima oporuke, njihovim bračnim drugovima, precima, potomcima ili srodnicima do IV-stupnja srodstva su ex lege ništave.
Oporučitelj oporukom može odrediti jednog ili više nasljednika kojima ostavlja svoju imovinu u cijelosti ili razmjernom dijelu.
Oporukom se može odrediti i osoba kojoj će pripasti nasljedstvo za slučaj da prvotno utvrđeni nasljednik umre prije oporučitelja, odrekne se nasljedstva ili bude nedostojan naslijediti. Oporukom se ne može odrediti nasljednik svojem nasljedniku.
odvjetnik
DUŠKO VUČEVAC
Savska cesta l7, Zagreb
dusko.vucevac@hotmail.com
tel. 01/4829-216, 099/502-2465
