Postojanje Isusa Krista kao povijesne osobe je dobro dokumentirano u povijesnim izvorima izvan kršćanske tradicije, kao i u kršćanskim tekstovima.
Među povijesnim izvorima izvan kršćanske tradicije koji govore o Isusu su npr. Tacit (rimski povjesničar i senator), koji u svom djelu "Annales" spominje "Krista, kojeg je Pilat osudio na smrt u vrijeme Tiberija" (15.44); ili Flavije Josip (židovski povjesničar), koji u svom djelu "Jewish Antiquities" spominje "Jakova, brata Isusova koji se zvao Krist" (20.9.1).
Kršćanski izvori također govore o Isusu kao povijesnoj osobi, a najpoznatiji su Novi zavjet i spisi ranokršćanske literature poput Djela apostolskih, koje govore o Isusovom životu, nauku i smrti.
Dakle, iako postoji neki broj ljudi koji osporavaju Isusovo povijesno postojanje, većina povjesničara i akademskih istraživača smatra da postoje dovoljni dokazi za potvrdu Isusovog postojanja kao povijesne osobe.