Tamagotchi efekt je zanimljiv psihološki fenomen koji se odnosi na razvijanje emocionalne povezanosti osobe s nekim neživim entitetom. Pojedinci pritom osjećaju emocionalnu povezanost do te mjere da se osjećaju odgovorno za te entitete, brinući se za njihovo blagostanje.
Kao što se po imenu može zaključiti, ovaj efekt potječe od digitalne igračke zvane 'Tamagotchi', koja je bila izrazito popularna u 90-tim godinama prošlog stoljeća. Osobe koje su imale vlastitog Tamagotchija su se izrazito vezale za njega i brinule se za njega, a bile bi tužne ako njemu nije bilo dobro.
Prema tome se zaključilo da ljudi jednostavno imaju tendenciju vezivanja za entitete koje nemaju osjećaje. U zadnje vrijeme češće dolazi do ovog efekta jer sada imamo umjetnu inteligenciju koja ima ljudske karakteristike, a to naravno pospješuje emocionalnu povezanost s ljudima.
Ovim se efektom opisuju emocionalne veze koje ljudi mogu razviti s virtualnim ili digitalnim likovima, ljubimcima ili objektima u video igrama, simulacijama virtualne stvarnosti, robotima ili AI chatbotovima (poput ChatGPT-a) itd.
Tamagotchi efekt u odnosima i vezama
Ovaj se efekt odražava i u međuljudskim odnosima na način da se osobe prema svojim bližnjima ponašaju kao prema kakvom Tamagotchiju 
. Osobe koje imaju tendenciju vezanja za nežive entitete, intenzivnije se i vežu za druge osobe u svom životu.
Brzo i intenzivno se vežu za osobe, te se trude zadovoljiti sve njihove potrebe. To također znači da se ponekad osjećaju krivima i odgovornima kada osoba za koju se brinu, primjerice, ima loš dan. U tom slučaju smatraju da nisu učinile sve što su mogle za tu osobu. Upravo ta krivnja može u vezama ponekad izazivati stres i napetost.
TEHNOLOŠKA SENZACIJA GODINE
