Personifikacija je stilska figura misli. Može se smatrati oljuđivanjem; pridaju se ljudske osobine, misli, osjećaji i ponašanja kakvu predmetu, stvari, pojavi, apstrakciji, biljci ili životinji. Često se pojavljuje u alegorijskim tekstovima. U takvim slučajevima vrline i poroci uglavnom se prikazuju kao ženski likovi. Tada nam i pravopis ukazuje na personifikaciju jer se imena pišu velikim početnim slovom: Prijateljstvo, Ljubav, Srdžba, Grijeh i sl. Govor personificiranih likova već je druga stilska figura - prozopopeja.
Personifikacija je kompleksna figura koja se od prigode do prigode realizira pomoću metafore, sinegdohe i metonimije. Ona prikaz čini izrazito slikovitim.
Obično se pojavljuje u književnosti (osobito pjesništvu), tekstovima popularne glazbe, novinarstvu i reklami.
Primjer iz pjesme Zeko u kavani V. Majera:
"Sjedi zeko u kavani
i novine čita
bolje da je tu, u toplom,
nego da se skita."
Matoševo Jesenje veče:
"Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama."