U slučaju Maroslavac protiv Hrvatske, Europski sud za ljudska prava je zaključio da podnositeljici nije povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva tijekom poreznog nadzora.
Podnositeljica je kupila poslovni prostor 2001. godine te ga je, koristeći revalorizaciju, knjižila kao odbitak poreza na dobit po većoj vrijednosti od stvarne. Nakon poreznog nadzora za razdoblje od 2003. do 2006. godine, utvrđeno je da je prijavljene iznose poreza za 2003. godinu trebalo povećati za 1.4 milijuna kuna, što je suprotno domaćem pravu.
Podnositeljica je tvrdila da je nadzor nezakonito proširen na 2001. i 2002. godinu, unatoč zastari, no ti su prigovori odbijeni. Europski sud je zaključio da je proširenje nadzora bilo zakonito i da je podnositeljica imala priliku osporiti to proširenje, ali to nije učinila.
Također, Europski sud nije prihvatio tvrdnje podnositeljice da je plaćanje zastarjelog poreza ugrozilo njezin posao, niti da je bila suočena s prekomjernim teretom. Sud je istaknuo da su podnositeljici bila dostupna pravna sredstva kojima je mogla osporiti nametnute iznose.
U konačnici, Europski sud je zaključio da nije bilo naznaka da je postupanje tijekom poreznog nadzora bilo proizvoljno ili očito pogrešno.
