Navest ću nekoliko ključnih aspekata koji su pomogli u razvoju kulture empatije.
Prvi je sigurno povijesni razvoj.
Pod njime mislim na razvoj religija poput kršćanstva, islama, budizma i hinduizma koje često promoviraju ideje ljubavi, suosjećanja i brige za druge. Zlatno pravilo "Čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi" mnoge od njih imaju u svojoj tradiciji, variraju samo nijanse.
Tu su i filozofi poput Konfucija, Sokrata, Platona i Aristotela raspravljali su o važnosti suosjećanja i moralnog ponašanja u svojim djelima. Kasniji filozofi poput Kanta i Rousseaua dodatno su razvijali ove ideje.
Tijekom 18. stoljeća došlo je do prosvjetiteljstva, a prosvjetiteljski mislioci naglašavali su važnost razuma, individualnih prava i moralnog razvoja. Ideje Johna Lockea, Davida Humea i Adama Smitha doprinijele su razumijevanju empatije kao ključne za društvenu harmoniju.
Nakon povijesti, za razvoj kulture empatije moramo odati važnost znanosti općenito, ali i psihologiji. Dat ću kratki sažetak o razvoju psihologije u ovom polju jer je ona tu zaista bitna.
U 20. stoljeću psihologija je počela ozbiljno istraživati empatiju. Rad Freuda, Rogersa i drugih psihologa naglasio je važnost empatije. Postepeno je došlo do razvoja kognitivne i razvojne psihologije gdje se proučavalo kako se empatija razvija kod djece i kako se može unaprijediti kroz obrazovanje i iskustvo.
Bitna je i neuroznanost čiji su stručnjaci našli tzv. zrcalne neurone koji su važni za naš kapacitet za empatiju. Otkriće je dodatno potvrdilo biološke osnove empatije.
Next in line tu su obrazovanje i prakse koje se društveno usvajaju.
Škole i obrazovni sustavi sve više prepoznaju važnost socijalno-emocionalnog učenja koje uključuje razvijanje empatije kod djece. Također, tu su programi koji potiču razumijevanje različitih kultura.
Filmovi, knjige, umjetnost i glazba često prikazuju ljudska iskustva i emocije, što može povećati razumijevanje i suosjećanje kod publike.
Zatim u ovom našem kompleksnom društvu imamo društvene i političke promjene.
Treba istaknuti pokrete koji se uspješno bore za sve više građanskih i socijalnih prava. Tako da se aktivizam i zagovaranje ljudskih prava često temelje na empatiji i suosjećanju prema onima koji su pogođeni nepravdom.
I za kraj, ne smijemo zaboraviti niti globalizaciju. Ona je zajedno s tehnološkim napretkom omogućila su lakši pristup informacijama i povezivanje s ljudima diljem svijeta. To definitivno može povećati svijest i empatiju prema različitim kulturama i situacijama.
Kultura empatije se razvija i dalje te se oblikuje kroz raznorazne utjecaje. Kako ovi koje sam nabrojala imaju veliku moć u njezinom napretku, tako i neki čimbenici utječu na to da se svijet čini hladnim mjestom na kojem se svatko mora izboriti za sebe. Rekla bih da je na svakom od nas da budemo na strani kulture, a ne majmuna.
