U hrvatskim školama seksualno obrazovanje se još uvijek provodi kroz međupredmetni predmet "Zdravlje", što dovodi do zastarjelog i nepotpunog pristupa temama seksualnosti i reproduktivnog zdravlja. Trenutni model se zasniva na medikalizaciji seksualnosti i konzervativnom pogledu na ovu temu, zanemarujući važne aspekte kao što su:
- rodni stereotipi,
- ravnopravnost,
- postavljanje granica,
- poštivanje različitosti,
- ...
Iako Ministarstvo znanosti i obrazovanja podržava ovaj model, gradovi imaju veliku ulogu u pokretanju promjena i uvođenju sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja. To bi omogućilo učenicima da steknu potrebna znanja i vještine za donošenje odgovornih odluka o svom seksualnom zdravlju i dobrobiti.
Promjena modela seksualnog obrazovanja u hrvatskim školama nužna je za suočavanje sa zastarjelim i nepotpunim pristupom jer trenutni model ne nudi učenicima sveobuhvatno znanje o seksualnosti i reproduktivnom zdravlju, što može dovesti do štetnih posljedica. Onda je još problem promicanja rodne ravnopravnosti jer seksualno obrazovanje treba promišljati rodnu ravnopravnost i suprotstavljati se rodnim stereotipima, a tu je i razvijanje vještina za donošenje odgovornih odluka - učenici trebaju steći vještine za postavljanje granica, poštivanje različitosti i donošenje informiranih odluka o svom seksualnom zdravlju.
Uspješno suočavanje sa izazovima seksualnog zdravlja može se postići kroz bolje seksualno obrazovanje koje će pomoći učenicima da se lakše nose s izazovima kao što su:
- seksualno zlostavljanje,
- neplanirana trudnoća i
- spolno prenosive bolesti.
Gradovi mogu pokrenuti promjenu kroz razvoj i implementaciju programa sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja. Ovi programi bi trebali uključivati teme kao što su:
- rodni identitet,
- seksualna orijentacija,
- konsenzualnost,
- kontracepcija i
- prevencija spolno prenosivih bolesti.
Kod suočavanje s konzervativnim stavovima važno je voditi dijalog s roditeljima, vjerskim vođama i drugim čimbenicima kako bi se razumjeli i riješili eventualni otpori prema promjeni.
Nadalje, treba osigurati obuku za nastavnike jer oni najviše trebaju biti obučeni za predavanje seksualnog obrazovanja na način koji je:
- senzitivan,
- inkluzivan i
- primjeren dobi učenika.
Uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u hrvatskim školama ključan je korak u osiguranju zdravlja i dobrobiti učenika! I onda tu dolaze gradovi koji imaju moć i odgovornost da budu pokretači ovih promjena i da osiguraju da učenici steknu znanja i vještine koje su im potrebne za donošenje informiranih odluka o svom seksualnom zdravlju.
Okrugli stol na temu ovog pitanja
Na spomenutom okruglom stolu što spominje Fatima Kapić u svom odgovoru održanom u sklopu kampanje #Zaštošutimo 3.0, Nataša Bijelić, stručna suradnica Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) ovako je odgovorila na ovo pitanje:
„Polovičnom smatramo verbalnu podršku Grada Zagreba za uvođenjem seksualnog obrazovanja u zagrebačke škole te upozoravamo da djeca i mladi nemaju vremena čekati da se vladajući odluče na konkretne poteze. Umjesto otezanja i ograđivanja, tražimo od Grada Zagreba rokove za formiranje stručne radne skupine koja će odmah krenuti s izradom kurikuluma i točnim datumom uvođenja istog u škole. Nastavit ćemo aktivno pratiti njihov rad te inzistirati na sveobuhvatnoj školskoj seksualnoj edukaciji utemeljenoj na znanstvenim činjenicama.”
Tamo je bio i Luka Juroš, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba te je odgovorio ovako:
„Ono što će Grad Zagreb napraviti i prezentirati prije ljeta, je sveobuhvatni program u osnovnim i srednjim školama vezan za zdravlje. On će uključivati seksualno i spolno obrazovanje te povezane teme, ali i ostala pitanja koja su struka i mladi identificirali kritičnima za pitanje zdravlja djece i mladih.
Prije ljeta ćemo ga predstaviti, a onda početi i raditi. Ako sve bude kao što je planirano, to bi bilo sljedeće školske godine. No, nemojte to uzeti zdravo za gotovo jer moramo predstaviti cjelokupni plan.“
