Obične razine srama uobičajene su kod svake zdrave osobe te pružaju korisnu informaciju o nepoželjnom ponašanju. Međutim, toksični sram je problem kojeg se jako teško riješiti.
Smatra se da toksični sram nastaje u ranom djetinjstvu kad dijete ne dobije (osjeti da nema) željenu podršku i zaštitu roditelja. Ako jedan ili oba roditelja štete djetetu tako što mu nanose emocionalne povrede, to može dovesti do tog tzv. toksičnog srama.
Moguće je da će takav sram to dijete (kasnije odraslu osobu) pratiti ostatak života pa se s te strane na toksični sram može gledati kao posljedicu nekog oblika zlostavljanja koje je pretrpljeno u djetinjstvu.
Poznata je teza da "dijete upija kao spužva", posebice negdje do svoje sedme godine. Ona upijaju roditeljeve riječi, ponašanje te njihov govor tijela.
Dijete u roditelju vidi utjehu i zaštitu od vanjskog svijeta. Na nekoj razini zna da je ono vlastita individua i da je samostalno, ali bez roditeljske (odgajateljske) skrbi u toj ranoj dobi teško može preživjeti. Bez te podrške i zaštite, dijete se osjeća životno ugroženo - to prerasta u toksični sram. Tome pridonose i nepotrebno oštre i preuveličane negativne "ocjene" od strane roditelja.