Što više ljudi živi oko vas, to se osjećate osamljenije. Možda nije baš logično, ali je istinito. Što je kod ljudi veća svijest pripadnosti određenoj grupi nego svijest vlastite individualnosti, osjećaj napuštenosti doživjeli bi samo onda kada bi bili odvojeni od te grupe što se ipak nije često događalo u ranijem vremenu.
Prema pisanju znanstvenika, usamljenost može imati utjecaj na čovjekovo zdravlje jednako kao kod društvenog čovjeka koji puši 15 cigareta dnevno. Čovjek osjeća da nije u harmoniji s ljudima, imaju osjećaj da se nemaju kome obratiti. To dovodi i do pretjeranog negativnog razmišljanja, kao i pojave anksioznosti te depresije.
Nakon određenog vremena čovjek počne osjećate da ne pripada nijednoj grupi ljudi, da nema ništa zajedničko te da ni sa kime nije blizak. Danas se samoća naziva i tihim ubojicom. Zanimljivo, s obzirom na to da ljudi zbog društvenih mreža nikada nisu bili bliže jedni drugima.
Isto tako, kod takvih osoba dolazi do blokiranja i razbijanja emocija. U jednoj rečenici: usamljena osoba može se osjećati povrijeđeno, iskorišteno i nevoljeno, namrgođeno, iscrpljeno pa čak i ljuto. Kod usamljenih ljudi nema prevelikog osmijeha.
Ipak, najbitnije je razlikovati samoću i usamljenost. Čovjek može biti sam i dobro se osjećati, a isto tako biti okružen gomilom ljudi te se osjećati usamljeno. To je puno gori osjećaj.