Stabla su po nekim karakteristikama vrlo slična čovjeku. I ona poput čovjeka mogu zbog raznih nepovoljnih utjecaja doći u stanje stresa. I tada im slično kao i kod ljudi padne vitalitet ili imunitet te postanu podložna napadu raznih bolesti i štetnika. Kao i čovjek, stabla se mogu prilikom sadnje na neku lokaciju donekle prilagoditi promjenama u okolišu u odnosu na njihove genetske karakteristike (nizine, planine, ravnica, strmine), klime (kontinentalna, mediteranska, submediteranska, planinska, sa različitim temperaturama i rasporedom oborina) i karakteristikama tala sa pristupačnim hranjivima i vodom (šumska tla, urbana, poljoprivredna sa raznim procesima degradacije) na određenom području. Ali ta prilagodba treba biti postepena i ne ekstremna.
Izdvajam poznati i vrlo štetan ŠOK PRESADNJE kod stabala, kada stablo koje je u rasadniku imalo sve moguće idealne uvjete hrane, vode, tla, klime, zaštite od bolesti i štetnika, kao i svoj položaj prema suncu i stranama svijeta, iznenada bude presađeno na neku ekstremnu lokaciju na tvrdo i skoro neplodno tlo bez zalijevanja i brige. Kada bi stablo moglo govoriti, počelo bi zvati upomoć i plakati zbog robije na koju ga je osudio čovjek. Jasno da stablo stagnira, suše mu se grane, dolazi u stanje šoka i napadaju ga razne bolesti, te na kraju podlegne šoku i osuši se.
Čovjek sa svojim aktivnostima često remeti prirodni sklad u biljnom svijetu i prisiljava stabla da rasu tamo gdje im ne odgovara tlo, klima, količina oborina, kvaliteta zraka, remeti im proces disanja (asimilacije i disimilacije) noćnim osvjetljenjem, reže im grane i oblikuje krošnju protiv njihove volje, provodi neadekvatnu (jeftinu) sadnju ne osiguravši im dovoljno hrane, oštećuje im bagerima korijenje, nabija zemlju oko stabla teškim strojevima, oštećuje im koru prilikom košnje…
Posebno naglašavam često nepravilnu sadnju tako da stabla utonu u tlo do 30 cm što ih guši. Stabla koja su utonula u zemlju 30 cm trebaju 80 do 120 litara vode po 1 m2 površine ispod krošnje da se natopi taj gornji sloj zemlje od 30 cm, a da korijen stabla još nije dobio niti kapi vode.
Ali ako čovjek primijeti prve znakove stresa kod stabla i pomogne mu u periodu od 1 do 3 godine da prevlada stres, stablo će se vrlo vjerojatno oporaviti i nastaviti živjeti zdravo još dugi niz godina. Zbog toga predlažemo osnivanje PREVENTIVNE ARBORIKULTURE koja bi se poput preventivne medicine kod ljudi bavila prepoznavanjem simptoma stresa i revitalizacijom stabala kojom se i naše poduzeće Herbafarm-magnolija d.o.o. uspješno bavi već godinama.