Arboricultural Association iz UK koja okuplja arboriste iz čitavog svijeta definira ARBORIKULTURU kao znanost i praksu uzgoja, uspostave i upravljanja stablima za dobrobit društva. U konačnici značenje arborikulture je briga o drveću s fokusom na individualna tj. pojedinačna stabla.
U Hrvatskoj se arborikultura definira kao znanstvena i stručna disciplina koja se bavi sadnjom, njegom i kultiviranjem drveća i drvenaste vegetacije u urbanim sredinama. Obuhvaća sve mjere koje se poduzimaju na i oko pojedinog stabla sa ciljem sprječavanja malformacija i očuvanja vitaliteta.
Evo, to je službeno, a sada bih iznio zanimljivosti i interesantne detalje. Arborikulturne organizacije u EU i svijetu okupljaju na desetke tisuća ljudi koji se profesionalno bave stablima u urbanim sredinama. Imaju svoje kongrese, tečajeve certifikate, sistem obuke i pravilnike. I tu vidimo razliku između bogatih zemalja i siromašnih zemalja . Bogate zemlje izdvajaju za edukacije arborista, publikacije, skripte, takmičenja u kvaliteti, brzini i spretnosti. Certificirani i dobro školovani arboristi su uključeni u gradska komunalna ili privatna poduzeća te država ne dopušta rad na stablima ljudima koji nisu prošli rigoroznu stručnu obuku. Siromašne zemlje imaju nedostatak stručnih arborista, nemaju obaveznu certifikaciju, nemaju rigoroznu stručnu obuku, pa su im i rezultati rada takvi. Mnogo improvizacije i nestručnosti, ali čast iznimkama.....
No svi veliki sistemi koji imaju izgrađenu strukturu, edukaciju i certifikaciju su usporeni u usvajanju novih znanja i iskustava, jer to zahtijeva mijenjanje brošura, ispita, praksi i komplicira njihovo djelovanje. Stoga i saznanja do kojih je došlo poduzeće Herbafarm-magnolija d.o.o. u suradnji sa prof. dr. Tikvićem s Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu te Hrvatske udruga za arborikulturu (HUA) se teško probijaju u napredni arboristički svijet.
Mi smo prvi u Hrvatskoj i prvi u svijetu koji smo unatrag nekoliko godina dokazali da se urbana stabla koja su pod stresom i pokazuju prve znake odumiranja krošnje mogu uspješno revitalizirati, ako gradovi to žele, osiguraju sredstva i revitalizaciji se pristupi što prije. To je revolucionarno otkriće koje dokazuje da stabla mogu preživjeti stres uz malo pomoći te da u gradovima možemo lako i efikasno osigurati održivo gospodarenje stablima. Sada je na arborističkim udrugama u svijetu da to unesu u svoje programe aktivnosti i razvijaju dalju obuku i implementaciju našeg uspješnog postupka.
Također prvi u Hrvatskoj i prvi u svijetu nastojimo podijeliti i argumentirano obrazložiti potrebu podjele arborikulture na PREVENTIVNU ARBORIKULTURU i KURATIVNU ARBORIKULTURU. Kao i kod ljudi, radi lakšeg objašnjenja imamo preventivnu i kurativnu medicinu. Preventivna otkriva bolesti na vrijeme, pri prvim znakovima, liječi ih, savjetuje, prati, daje terapije da se bolest ne proširi i ne eskalira. Kurativna medicina poput kirurgije nastupa kada se bolest nije uočila na vrijeme, kada terapija nije bila u redu, kada je bolest iznenadno i brzo progresirala, kada je došlo do komplikacija. Slično tako je u arborikulturi i to je logična i profesionalna podjela, koja do sada nije provedena. Izazov je u tome što ljudi kada primijete promjene na stablu oklijevaju pozvati arborista bojeći se troškova i misleći kako će se situacija sa stablom tijekom vremena sama od sebe popraviti. Zato i arboristi budu pozvani obično prekasno, kada preventiva više ne pomaže već samo motorna pila, amputacije grana ili rušenje stabla.
Preventivni arboristi bi trebali po novom shvaćanju stablima i revitalizaciji pristupati proaktivno. Vožnjom kroz grad promatrati stabla, uočavati pojavu stresa i početke sušenja, obavještavati o tome komunalna poduzeća i gradske službe, te sa fondom prioritetnih sredstava odmah pristupati revitalizaciji. Troškovi preventivne revitalizacije jednog stabla višestruko su jeftiniji nego skupa dijagnostika stabla, ugroza od pada trulih grana, penjanje po stablu i rezanje grana, odvoženje grana, rušenje stabla, odvoženje drvne mase, vađenje panja bagerom ili specijalnim svrdlom, nabava i sadnja velike sadnice koja se u konačnici može vrlo lako već iste godine osušiti zbog stresa ili bolesti. I opet sve ispočetka samo mnogo, mnogo skuplje.
Ali tu dolazi i do potencijalne mogućnosti skrivenog sukoba interesa. Pošto je penjanje po stablu i orezivanje grana kao i rušenje stabla mnogo skuplje i isplativije za arborista od liječenja, mnogi nesavjesni arboristi stoga mogu savjetovati vlasnicima stabala orezivanje grana ili rušenje stabla iako bi ga se moglo liječiti i spasiti na jeftiniji način.
Stoga preporučamo da svi poslovi koji se obavljaju motornom pilom, penjanjem, rušenjem ulaze u kurativnu arborikulturu. Tako da ljudi znaju da trebaju najprije pozvati PREVENTIVNOG ARBORISTA koji će provesti uspješno liječenje i revitalizaciju stabla, a ako je pomoć zakasnila, onda KURATIVNOG ARBORISTA SA MOTORNOM PILOM.
