Jučer mi je jedna žena objašnjavala zašto je prekinula pretplatu na 24sata. Rekla je da bi jednom tjedno uz njega dobila i politički tjednik (čini mi se Express) koji bi "odmah letio u smeće". I onda je shvatila da taj politički dio plaća više od 24sata, tiskovine (žutila) koja ju zanima.
Zbog ovakvih reakcija mediji su se morali prilagoditi i od svih vijesti napraviti i zanimaciju tj. casual zabavu - infotainment. Neki su to uspjeli uravnotežiti, dok drugima nije pošlo za rukom. Iz tog aspekta najbitnije je pridobivanje publike i to kojoj publici medij naginje.
Svi bi htjeli znati što više u svakom danom trenutku, to nam je evolucijski pružalo obranu od prijetnji. Ali danas se situacija okrenula. Ne treba nam više taj instinkt u tolikoj mjeri, no i dalje smo "pohlepni". Na to ciljaju i mediji koji su zbog natjecanja primorani šokirati publiku.
S time je povezan i infobesity. Zasićenost informacijama zbog nam je sve teže donijeti odluku i pokrenuti se. Zato sve više ljudi izbjegava bilo kakve vijesti. Čak ne nužno tv dnevnike i tisak koji se malo kome na Balkanu i ispati, već i portale.
Online sadržaj može biti kvalitetan ako se posvetimo potrazi i uložimo koju minutu više za čitanje sadržaja koji nam ne uzburkava nužno podražaje za adrenalin, paniku ili boostanje ega.
Obzirom da Balkan nema naviku čitanja tiskovina kao skandinavske zemlje i Indija, teško je iz nikakvog strpljenja i stvoriti neku medijsku pismenost. A tako je u većini svijeta. New York Times također ide za infotainmentom te balansira na granici informiranja i zabave, tako da tu nema moralista koji su pošteđeni realnosti.
Za sad kao rezultat svega toga vidim samo porast nepovjerenja. Ljudima je teško povjerenje dati autoritetu koji će misliti kako interpretirati (sažeti) infose za njih, ali to možda i nije skroz loše.
Da, puno ljudi će izbjegavati vijesti i na kraju svake google pretrage će dodavati "reddit" da dođe do što konkretnijih rezultata. No u ovakvom stanju možda i više ljudi shvati da je medijska pismenost ono što trebaju sami razvijati i da se nikad nije bilo ni pametno pouzdati u autoritete da ti interpretiraju (sažmu) najbitnije.
