Cesta greska kad govorimo o rijeci startup je da ga zamisljamo kao malu tvrtku u svojim pocecima. Medjutim, startup ima svoje specificne karakteristike koje nisu vezane za datum pokretanja odnosno za velicinu tvrtke i broj zaposlenih.
Nekada su poslovi pokretani na vrlo jednostavan nacin. Ako se bavim prodajom onda kupim nesto jeftinije u vecim kolicinama, prodam skuplje po manje komada. Ako se bavim proizvodnjom, kupim nabavni materijal, od tog materijala napravim novi proizvod i prodajem taj proizvod skuplje nego sam platio materijal za izradu.
Onda su se u pricu uvukle banke i stvari su postale kompliciranije. Prvo su trgovine krenule prodavati robu na nacin da kupac nije platio puni iznos kod preuzimanja robe vec je robu placao na mjesecne rate. Na taj dio smo se vremenom navikli, a onda su u Americi pokrenuli vodjenje biznisa na potpuno novi i drugaciji nacin.
Naime, kako se moze cekati na novac mjesecima i godinama, tako se moze cekati i na profitabilnost tvrtke mjesecima i godinama. Ono na sto se tvrtka fokusira je samo povecanje trzista, npr. Google i Facebook na povecanje broja korisnika, Tesla na povecanje broja prodanih vozila. Taj se recept pokazao nevjerojatno efikasan pa upravo kao rezultat takvog nacina biznisa danas imamo Google, Facebook, Uber, Teslu i mnoge druge planetarno uspjesne tvrtke.
Sve te nabrojane tvrtke su bile startupi, mozemo reci da su Tesla i Uber jos uvijek takvi, a trenutak kada te tvrtke prestaju biti startupi je onaj kad se uprava tvrtke koncentrira na povecanje profita, a ne na rast prodaje. Taj trenutak mozemo nazvati trenutkom kada startup postaje tvrtka, neovisno koje velicine bila.
Taj nacin vodjenja tvrtke je izuzetno kapitalno intenzivan i jako ovisi o cijeni novca. S obzirom da je Silicijska dolina pretrpana novcem, taj recept jako dobro pali tamo. Medjutim, s obzirom da u Hrvatskoj pa i u ostatku Europe novca bas i nema toliko, jako je tesko provoditi takav poslovni model. Mogucnost postoji, a Mate Rimac je dobar primjer da se to moze i u Hrvatskoj.
