Određeni proizvodi i dalje mogu biti dio kulture, iako pritom mogu evoluirati. Npr. kobasice se i dalje mogu raditi na točno određeni način, s istim začinima i posluživati na blagdane, no to ne znači da moraju biti načinjene od mesa životinja. Ljudi se vežu za hranu, aromu, ali ne za klaonice, krv, patnju. Ljudi žele kobasice i nije im bitno ako je ona istog okusa, mirisa i teksture da se uz nju veže okrutnost nad životinjama. Osim toga, postoji mnogo tradicionalnih jela koja su napravljena od namirnica biljnog podrijetla ili se lako modificiraju da budu takva. Kada jednom prihvatite da životinje osjećaju bol jednako kao i ljudi i kada vam je jedenje krave jednako jedenju pasa ili ljudi, teško je gledati druge koji to još nisu spoznali, no za sve treba imati razumijevanja, strpljenja i cijeniti svaki korak naprijed. Životinjski proizvodi ukorijenjeni su u naše navike i često ljudi misle da će izgubiti svoj identitet, no realno ne gubi se ništa, a dobije se mnogo. Naravno, mi smo robovi navika i teško se mijenjamo, potreban je trud kao i za svaku dobru promjenu u životu i isplati se. Osim toga, ne treba odmah razmišljati o tome kako će me društvo prihvatiti, što ću naručiti u restoranu i slično. Treba krenuti od informiranja, otvoriti um i skupiti informacije, pustiti da informacije stvaraju potrebu za promjenom i rješenja će doći – prvo zašto, a onda kako. Uz sve to, postoji niz odličnim besplatnih servisa koji, bez obaveze, nude edukaciju i podršku. Jedan od njih je Vege izazov, koji se nalazi na www.veganopolis.net.