Jedina stvarana održiva proizvodnja hrane je ona biljnoga podrijetla. Zamislimo svijet kao jedno veliko dvorište i da u tom dvorištu žive dvije skupine ljudi. Jedna se hrani biljnom hranom i ima polje na kojemu sadi sve što im je potrebno da bi se prehranila. Druga se hrani i životinjskim mesom, mlijekom i jajima te joj za to treba uzgoj svinja, krava i kokoši, a da bi ih utovila, treba deset puta veće polje, treba znatno više pitke vode, a treba i sagraditi štalu i klaonicu, što također uzima resurse koji su zajednički. Ako i prva skupina odluči jesti meso, mlijeko i jaja, dvorište neće biti dovoljno veliko, posjeći će sva stabla i potrošiti te zagaditi svu pitku vodu. No ako druga skupina prestane jesti meso, mlijeko i jaja, oslobodit će se prirodni resursi i za treću skupinu ljudi. Trenutno se u Kini već godinama svaki dan otvara jedan novi restoran brze hrane koji poslužuje mesne burgere. To će rezultirati nevjerojatnim povećanjem potreba za uzgojem novih milijardi životinja, poljoprivrednim zemljištem, pitkom vodom, a za sobom će ostaviti iskrčene šume, zagađene rijeke i dodatno zagrijavanje planeta. Za proizvodnju veganske hrane potrebno je višestruko manje poljoprivrednog zemljišta, pitke vode i drugih prirodnih resursa – 70 posto manje. Kada bi svi prešli na vegansku prehranu ili barem pretežito vegansku, mogli bismo nahraniti sve ljude na planetu uz prestanak deforestacije. No ako se to ne dogodi, prijeti nam glad i zagađenje okoliša do mjere nemogućnosti preživljavanja. Veganski proizvodi i jela namijenjeni su i prikladni za sve i svatko tko se na njih odluči štedi poljoprivredna zemljišta, štiti bioraznolikost, sprečava krčenje prašuma, smanjuje svoj ugljični otisak itd. Svaki put kad idemo u trgovinu i razmišljamo što ćemo pojesti imamo novu priliku.