Čitavo vrijeme na faksu sam razmišljao da moram otvoriti nešto svoje i raditi što nitko ne radi. Lako reći ali teško realizirati. I onda prst sudbine, pred kraj studija čekam usmeni ispit sa jednim kolegom u hodniku. Izlazi profesor pita njega da uđe prvi. Ja ga ljubazno zamolim da mi posudi novine dok je unutra. Večernji list , prilog Vrt četvrtkom, duplerica sa naslovom Kiwano egzotično voće koje se može uzgajati kod nas. EUREKA -TO JE TO.
Izlazim sa ispita i tada sa telefonske govornice zovem čovjeka koji se spominje u članku da prodaje sjeme. Sudbina se i dalje igra samnom, čovjek je u zgradi odmah do govornice.
Ulazim svim srcem u posao i kockam se sa svih 250 njemačkih maraka koje sam krvavo zaradio švercajući iz Trsta i crtajući za ekipu sa faksa. Gospodin na prozoru ima jedan kiwano. Nagovaram ga satima da mi ga proda ili da da ga probam. Nisam ga mogao nagovoriti i hvala Bogu da nisam jer danas ovoga ničega nebi bilo. Sadim Kiwano.
Odlazim poslije ispita na more raditi kao konobar, zaraditi novac za školovanje. Nakon što je kiwano sazrio brat dolazi sa familijom u posjetu i donosi kiwano. Probali smo ga i svi bili razočarani. No kad sam se vratio doma i vidio koliko to rodi, odlučio sam ustrajati dok ne napravim posao od toga.
Siguran sam Kalvarija koju nitko u Hrvatskoj nije spreman ponoviti. Nakon što je krenuo Kiwano u izvoz, biljke su se samo redale. Tako je nakon 15 godina u egzotici stigla na red i Indijanska banana. Nakon 15 godina avanture sa egzotama mislim da sve znam. Kad jednog dana pojavljuje se Zoran koji je zaslužan za avanturu sa bananom.
Zoran ima botanički vrt u Šenkovcu i zove me 3 godine da ga posjetim a ja nikako nemam vremena jer je blizu. Da me je zvao iz Dubrovnika nakon razgovaora bi bio u autu to vidjeti. Prilikom posjete donosi banane. Ja ih gledam, i u čudu se čudim kako u Zaprešiću može uzgajati mango. Na što mi on kaže da to nije mango nego Indijanska banana.
Za koju ja do tada nisam nikadao čuo. Zaljubio sam se odmah u tu priču i nakon Zoranovog odlaska. Šok ne prestaje nakon što nađem info; Da je biljka stara 60.000 godina, podnosi -50 C, da ju insekti i bolesti ne napadaju, da je 10.000 puta od kemoterapije, da ima preko 300 supstanci koje ubijaju karcinom- Sve ste to mogli čuti na 5 festivalu Indijanske banane u Gornjoj Bistri ovog vikenda od nutriconista Dolibašića.
Nutritivno najjače voće na svijetu, sadnice rade Univerziteti, sadnica je 50 €, nakon uplate 2 godine čekate sadnice. Ja 3 mjeseca nisam spavao dok nisam nabavio sadnice za svoju prvu plantažu- 320 kom.
Nakon 5 godina su rodile obilno i jedno stablo je imalo preko 50 kila. Uslijed vjetra palo je pod teretom plodova, odluka je bila to hitno proširiti nasad banana što je moguće više. Počinjemo sami uzgajati sadnice koje radimo iz sjemena divljih banana, cjepova koji dolaze iz Amerike od najkvalitetnijih sorti, danas ih imamo preko 40.
No da bi voće postalo što popularnije lokalnim kupcima morali smo osmisliti proizvode da oni mogu kušati cijele godine jer u samo 30 dana, u jesen dok imamo plodove to nije moguće.
Tako danas imamo pekmez, lofiliziranu, ajvar, ljute umake, vino, rakiju, gin, sladoled, kolače, kruh, šampanjac koji je osvojio broncu u Londonu od 400 zaprimljenih uzoraka, pivo, koktel i tu ne mislimo stati.
