Za biti pametan dobro je imati inteligenciju, ali nekad je previsoka inteligencija upravo ono što koči čovjeka da bude bolji. Jer s visokom inteligencijom često dolazi i tvrdoglavost i egoizam koji ljude sprečava da budu pametni.
Zato se mnogi tvrdoglave na pozicijama u kojima zaista nisu stručni i nemaju prevelike šanse da uspiju. S te strane, nekad su pametniji manje "pametni" ljudi (oni za koje smatramo da su neinteligentni), jer mogu uvidjeti svoje sposobnosti i skloniti se s puta.
Umjesto toga, pamet podrazumijeva sposobnost da uvidimo što možemo, a što je ipak preveliki zalogaj. Ona nam omogućuje da vidimo gdje ćemo potrošiti previše energije da bi se isplatilo, gdje ćemo možda i nastradati ili nekoga povrijediti jer smo jednostavno neadekvatni za to.
Ali pamet može biti i proračunat ulazak u nešto u čemu nismo toliko stručni. Svi nam govore da se to stoga ni ne isplati ili nas gledaju kao da smo ludi, dok mi znamo da će nam se taj izlazak iz zone komfora jednom isplatiti.
U takvim situacijama treba biti proračunat. Egu ne smijemo dopustiti da se zainati i da počnemo glumatati pred ostalima kako bi sakrili neznanje. Ali ako smo se već u nešto opustili, pametno je iskoristiti priliku da se razvijemo.