Ne postoji pisano pravilo o poželjnom broju djece u pojedinom kućanstvu. Broj djece ovisi o individualnim karakteristika supružnika, ali i o njihovoj sveopćoj financijskoj i psihološkoj situaciji. Primjerice, supružnici koji imaju niska mjesečna primanja ne mogu svojoj djeci pružiti životni standard kakav zaslužuju pa je zdravorazumski razmišljati da će u takvoj obitelji broj djece biti manji. Nadalje, ukoliko je jedan od supružnika nezaposlen, takva loša socioekonomska situacije kao posljedicu zasigurno donosi i manji broj djece u obitelji.
Sa psihološkog aspekta, važno je naglasti da broj djece ovisi i o mentalnom zdravlju roditelja. Kada jedan od supružnika boluje od nekog psihičkog poremećaja ili je sklon depresiji, anksioznosti i sličnim stanjima, preporuka je da broj djece bude manji, i to iz dva razloga:
1. da bi se osigurala kvalitetna obiteljska skrb i pružila odgovarajuća pažnja svakom djetetu
2. da bi se spriječilo genetsko nasljeđivanje takvih stanja.